"I kako ste ti i Marko?" pitam Marinelu na što se ona nasmije. Vidi se na njoj da ga voli.

"Strah me,malo. Što ako dobije ponudu igrati za neki veći klub? Što će biti sa nama?" tužno me pogleda

"Nemoj se brinuti oko toga,pa volite se,zar nebi ljubav trebala biti najbitnija?" zagrlim ju dok sjedimo na nekoj klupici u parku

"Zbog čega si ti onda pobjegla od Ante?" pogleda me

"Ne znam,nisam sigurna da me voli. Ne mogu biti sigurna nakon onoga" tiho joj govorim dok gledam u pod

"Vjeruj mi,voli te. Da vidiš kako te samo branio kad te Sara vrijeđala" govori mi,sada nasmijana,ponov
"Šta? I prije me vrijeđala?" šokirano pogledam u nju

"I ti si od svega toga samo to upamtila?" opali se smijati i onda se ponovno uozbilji "Voli te, Lea. Nemoj ga puno mučiti,odustat će. A volite se"

Kada sam joj htjela nešto reći,zazvonio joj je mobitel.

Nisam ju slušala. Dok je razgovarala,moje misli su bile negdje drugo. Ni sama ne znam gdje.

"Lea,Lea" mahala mi je ispred očiju

"Hm?" promrmljam,a ona se nasmije

"Hajde idemo do Marka,tamo je i Ante" kaže mi te se ustaje

"Hajde" prihvatim poziv jer je besmisleno da ju odbijem. Onda bi me ona svejedno natjerala

Trebalo nam je nekih desetak minuta do njegovog stana jer je bio u blizini,a mene je uhvatila neka nervoza. Ne znam kako da se ponašam kad ga vidim.

Kada je Marinela pozvonila na vrata,uhvatika ke tolika trema. Kao da ga nikad nisam vidjela. Kao da je prvi put da ga vidim.
Nasmijem se kada se sjetim da smo se pr i put kada smo se vidjeli zapravo posvađali.

Kada se začuje otključavanje stana,jednostavno mi srce stane. Marko je otvorio i pustio nas unutra,Marinela i on su ostali na vratima ljubeći se,i ja sam sama morala ući unutra. Pokušavala sam izgledati što opuštenije,što normalnije ali kada sam njega ugledala na fotelji kako lista nešto po mobitelu ukočila sam se. Kada je čuo da je netko ušao okrenuo se prema meni stavljajući svoj mobitel u džep od traperica,smješeći se.
Kako on može biti ovako opušten?
Ipak,on je Ante

Iako sam i ja njemu uzvratila osmjeh,vjerojatno je shvatio da sam nervozna.

"Oo pa vas dvoje,sumljivi ste mi" ulazi Marko a iza njega ide i Marinela prekidajući naše gledanje jednog i drugo

"Mi se ne žvalimo na ulaznim vratima,kako vas nije stid?" Ante oravi neku zgađenu facu dok ga njih dvoje strijeljaju pogledom

"Ante,dobit ćeš šamar" Marinela mu govori a on se nevino nasmije.

"Nemoj,evo idem" diže se sa fotelje dok gleda u mene "i ti ideš sa mnom" govori mi te mi pruži svoju ruku kako bi mi pomogao da se ustanem. Prvo pogledam u Marka i Marinelu koji su pravili onu facu "kako ste samo slatki" zatim vratim pogled na njega i prihvatim mu ruku te ustajemo i mahnemo njima sa slobodnim rukama jer smo se idalje držali za ruke.

A/N @mel-ss evo stigla sam jedan,kad ce drugi ne znam😂😂😂

LyAll❤❤❤