"Jesi gotova" čujem Petru iza vrata. Čekala me dok sam peglala kosu

"Eto me" kažem te isključim peglu i uzmem knjige koje su mi trebale. Pogledam se još jednom na ogledalo koje se nalazilo u sobi te izađem.

"Idemo" kažem joj te krenemo

Kako nismo išle na isti fakultet,ona je morala samo do pola puta ići sa mnom,te onda skrenuti na drugu stranu.

Kada sam ostala sama,izvadila sam mobitel i odmah sam vidjela da imam poruku. Opet Ante.

"Jutroo ljepotice❤" nasmijem se te mu na brzinu napisem poruku. "Jutro ljepotane😊😂" i odmah tražim Marinelin broj.

Moram joj se ispričati.

"Hej" čula sam njezin glas sa druge strane

"Hej,umm. Ideš li ti danas na fakultet? Moramo pričati" kažem čekajući njezin odgovor

"Da,naravno da idem. U putu sam. Čekam te ispred ulaza." kaže mi

"Okej,bok" promrmljam te prekinem poziv.

Za nekih desetak mimuta sam bila pred zgradom. Marinela me čekala ispred ulaza baš kako je i rekla

"Hej" pozdravila me nesigurno. Sigurno misli da sam još ljuta na nju

Uzvratim joj pozdrav te ona uzdanhne

"Oprosti što sam ono uradila Sari,ali što ću kad me nervira" kolutala je očima a ja sam joj se samo nasmijala

"Oprosti ti meni,ipak si me samo branila" nasmješim se a ona dođe do mene te ke zagrli

"I kako rane?" nasmijem se

"Da da samo se ti sad rugaj. Ipak je ona gore prošla" kaže mi te me udari po ruci

"Vidjela sam kakva je" nasmijem se ponovno

"Nego,što je bilo s tobom i Antom?" upita ke znatiželjno

"Ništa posebno,vjerojatno će ti Marko sve ispričati" nasmijen se a ona me pukne laktom

"Pa hej,nije meni Marko prijateljica" ljutito mi kaže a ja ju zagrlim jednom rukom "volim i ja tebe" nasmijem se ponovno

"Ns trebaš pričati,vidim da ste se pomirili čim se tako smješkaš" nakrivi glavu a ja se opalim smijat

"Čudna si tako,al stvarno" govorim joj kroz smijeh

"Ma hvala ti,i ti si mi danas zgodna" glasnije kaže te nas dvije krenemo unutra

A/N Eo jedan kratak😂