"Tko je sada? iznervirano govrim uzimajući mobitel sa ormarića

"Tko me to budi rano ujutro?" izderem se na mobitel

"I znači tako se dočekuje prijateljica,i samo da znaš sada su dva sata" čujem Marinelin glas

"Oh ti si,već? Malo sam se uspavala" nasmijem se

"Nisi malo nego puno. nego čujem da si došla,a mene ni zovnit. Neka neka" govori mi dok se pravi ljuta

"Kako znaš da sam došla?" upitam ju

"Šapnula mi ptičica" govori mi dok se idalje pravi ljuta

"Hej nemoj bit ljuta na mene" govorim joj

"Neću ako sa mnom odeš večeras na utakmicu.Nemam s kim ić,a moram. Znaš radi Marka" brzo kaže zadnju rečenicu na što se ja samo nasmijem

"No,ideš li?" upita me a ja se sjetim da Ante igra zajedno sa Markom i odmah mi osmjeh spadne s lica. Ne mogu riskirati da ga ponovno vidim

"Ne,ne mogu, Imam nekog posla" na brzinu kažem i poklopim joj slušalicu iako je ona idalje nešto govorila

(...)

"Zapalit ćeš se smoto" Petra se smije dok ja pokušavam upaliti plin jer smo htjele napraviti palačinke dok su teta i tetak još bili na poslu

"Neću" nasmijem se te krenem ponovno upaliti ali začujem zvonce na ulaznim vratima

"Ajde ti otvori,vjerojatno su mama i tata,a ja ću to upaliti" kaže mi Petra a ja produžim do vrata da ih otvorim

Kada sam otvorila pred vratima se nalazila Marinela.Na sebi je imala plavi dres,a u ruci je držala još jedan. Vjerojatno se spremila za utakmicu. Sad sam gotova

"Otkud ti? Rekla sam da ne idem na utakmicu" kažem joj a ona samo prođe pored mene govoreći:

"Ma da,ni kako si prijateljice ni ništa. Neka neka"

"Dobro,znaš da te ja volim ali ne idem na utakmicu" govorim joj te prekrižim ruke

"Ideš" sada čujem i Petru

"Neću" izderem se

"Zbog njega?" Marinela me upita. Da naravno da je zbog njega

"Nije" kažem iako nisam bila previše uvjerljiva

"Lažeš" čujem Petru

"Pa daj Lea,neću sama ići" govori praveći neku tužnu facu

"Evo može Petra ići s tobom" pokažem rukom na Petru a ona samo odmahne glavom

"Ideš ti s njom i točka" javi se Petra

"Što ako ga vidim?" govorim uzdišući

"Nećeš ga vidjet,ja ću se pobrinuti za to" kaže mi

"Hajde,odmah idi i presvuci se,i obuci ovaj dres" govori te mi pruža onaj dres što je držala u ruci

"Uh,dobro" iznervirano kažem te uzmem dres u ruke

"Ćorić" zaprepašteno promrmljam gledajući u njegov dres koji se nalazio u mojim rukama