"Petra,pusti me da spavam" pokrivam se ponovno jastukom držeći se za rub kreveta

"Ne,nećeš. Diži se" ponovni me vuče za ruku

"Ideš sa mnom malo vani,nećeš ležat cijeli dan u bolnici"

"Hoću,i doktor mi je rekao da mirujem" kažem i za trenutak mislim da sam se izvukla

"Lažeš,ja sam ga sada pitala i rekao je da bi ti dobro došlo izaći malo van,na zrak"

"Svejedno,ne idem" prekrižim ruke te gledam u nju

"Ideš"

"Ne idem"

"Ideš,Marinela je vani"

"Ne laži" začudim se

"Je,vani je. Ne lažem" govori mi te ne ponovno počne vući za ruku da ustanem

"Dobro,ne vuci me ustat ću. Ali ako nije došla,ubit ću te vjeruj mi" zaprijetim joj

"Dobro,idemo više" stane pored mene te čeka da se ustanem

"Idemo" govorim i uzimam štake

Brzo smo sišle liftom jer sam ja bila na drugome katu i našle smo se u malom vrtu koji je bio uz bolnicu.

"Gdje je Marinela?" Upitam Petru dok ju tražim pogledom

"Iza tebe" čujem glas iza sebe i okrenem se te ugledam Marinelu,moju prijateljicu koju nisam vidjela već dugo.

"Hej" nasmijem joj se a ona mene zagrli, no ja joj ne mogu uzvratiti zagrljaj zbog štaka

"Ma daj,jesi to ti?" Upitam je praveći neku facu kao da ju ne poznajem

"Jesam jesam" nasmije se

(...)

"Mislim da je vrijeme da se vratim unutra" govorim te se okrenem prema ulazu i ugledam nekog kako ulazi na vrata od bolnice,a taj netko je bio onaj štrumf od neki dan. I to onaj s kojim sam se svađala. Smeđokosi.

"Oh,ja ne idem unutra. Promjena plana" kažem te sjednem ponovno na klupu

"Čemu promjena?" Petra se zasmije a ja im samo prstom pokažem na onoga lika koji je sad nešto radio na mobitelu.

"Što s njim?" Marinela me zbunjeno upita

"Ma to je prijatelj od onog lika što je sa mnom u sobi. I kako ne podnosim Antu tako ne podnosimni ovoga" slegnem ramenima

"Ček,ček. Jebote ono je Pjaca" Marinela se izdere a ja samo gledam u nju

"Koja tržnica brate?" Nasmijem se a ona me pukne po ramenu

"Ono je Marko a Pjaca mu je prezime." Uzvrati i dalje gledajući u njega

"Super,sad znam njegovo ime i prezime" kažem praveći se da nešto razmišljam

"Pa glupačo on ti igra za Dinamo" vikne na mene

"Nek igra za koga hoće znaš da ja to ne pratim" kažem joj

"Ja idem do njega dok nije otišao" govori Marinela te krene prema Marku kad je on krenuo da ode

"Pozdravi ga" zaderem se te se smijem dok gledam nju kako nešto razgovara s njim. A zatim pogledaju prema nama i oboje nam mahnu i samo negdje nestanu

"Marinela nam se zaljubila" Petra se zasmije te se i ja puknem smijati na tu pomisao.

A/N značiii evo mel-ss za tebe nastavak i nemoj me ubit hahah
Msm ipak je ovo bila tvoja ideja XD