"Jesi spreman?" pogledam u Antu a on kimne glavom

Izgledali smo kao da ulazimo u smrt a ne u kuću mojih roditelja. Kako sam ja već prije upoznala njegove rodotelje,a on je htio da idemo u Hercegovinu jer mu ke djedovina tu,iskoristila sam priliku da ga predstavim svojim roditeljima,iako su oni već znali za nas,ja sam imala tremu.

"Samo da sve dobro prođe" uzdahnem te pritisnem zvonce. Brzo se pred vratima pojavi moja mama te zagrli prvo mene,a zatim i Antu.
Uđemo za njom na kat gdje je bio moj otac. Zagrlim ga jer mi je toliko falio. Nisam ih oboje vidjela punih godinu dana.

(...)

"I? Kako je sada u novom stanu?" mama me upita dok smo sjedili za stol i večerali

"Malo tiho,naviknula sam da se Petra teta ili tetak stalno sa mnom pa je neobično. Ali ne mogu njima stalno smetati" nasmijem se te pogledam prema Anti koji je jeo. Kada je primjetio da gledam u njega,nasmješio se te nastavio jesti. Pogled sam vratila na mamu te sam shvatila da je cijelo vrijeme gledala u nas,dok se tata potpuno posvetio hrani.

"Kako je sada kada ste udaljeni. Znam da Ante živi sada u Engleskoj" mama me upita a meni se želudac digne,ne zbog tog pitanja. Samo mi je odjednom došla muka. Brzinom se ustanem dok sam vidjela začuđene poglede svih troje.

"Moram na wc,brzo ću nazad" promrmljam te izletim iz dnevnog prema wc-u. Morala sam hitno povraćati. Ne znam kako mi je samo odjednom muka došla.
Pogledam se na ogledalo te shvatim koliko sam problijedila. Stopim lice malo vodom te krenem nazad prema dnevnom.

"Jesi dobro?" svi pogledaju prema meni a ja kimnem glavom te se nasmijem.

"Dobro sam,vjerovatno neka viroza. Bila sam bolesna prije neki dan pa vjerojatno nije prošlo" kažem te sjednem ponovno na svoje mjesto.

(...)

"Jesi dobro?" Ante me ponovno upita

"Da,dobro sam. Nije mi ništa" živčano uspuhnem. Pita me već peti put otkad smo sjeli u auto i zatim shvatim da se bezpotrebno derem na njega

"Oprosti" uzdahnem a on se nasmije dok mu je pogled usredotočen na cesti
"Samo..ne znam što mi je" završim te se namjestim u sjedalu

"Želim te negdje odvesti,znam da si vjerojatno već bila tu,ali idemo" Ante kaže dok ja zbunjeno gledam u njega

"Gdje?" zbunjeno ga pogledam a on se nasmije

"Vidjet ćeš"

Znam da će me odvest negdje u blizinu,jer večeras moramo nazad za zagreb. On za 3 dana ide nazad u Englesku i treba vidjeti svoje roditelje,a ja nastavljam sa faksom,iako nemam još puno do kraja,uskoro ću i diplomirati.

"Došli smo" Ante me prodrma dok sam ja spavala na sjedalu.
Oboje izađemo te shvatim da smo na slapovima Kravica. Pogledam prema Anti te se nasmijem.

(A/N ovo je inc kupalište u jednom gradu u Hercegovini i predivno je)

Ovo je najljepše mjesto u Hercegovini.

Spustili smo se stepenicama do obale,dok sam se ja doslovno divila slapovima,iako sam milijun puta bila ovdje,Ante se smješkao dok je gledao mene. Skoro da nikoga nije bilo,što je bilo dosta čudno jer je uvijek bilo krcato ljudima.
Ptičala sam nešto kad sam odjednom shvatila da je Ante zastao dok smo hodali,okrenula sam se prema mjemu a on me privukao još bliže k sebi.

"Falila si mi" tiho mi kaže dok je približavao svoje usne mojima

"Kada točno?" nasmijem se te pogledam ga u oči

"Cijelo vrijeme dok nismo zajedno. Ne želim više provoditi živjeti bez tebe. Želim da si mo uvijek blizu" oh,da znaš koliko i ja to želim

"Nemoguće je. Ti si u Engleskoj,a ja ovdje." kažem mu tužno

"Moguće je,želim da ideš samnom,Lea,želim da budeš uz mene,ali ne kao moja djevojka" kaže mi a ja progutam kneglu. Što bi to trebalo značiti?

Prije kego što sam ga uspjela išta pitati,on je klečao na jednom koljenu ipred mene,otvarajući malu kutijicu.

"Lea Kovač,hoćeš li prestati biti moja djevojka i postati moja žena?" upita me,dok sam idalje šokirana njegovim pitanjem. Nakon nelog vremena kimnem glavom a on se ustaje te me poljubi,onako kako samo on zna.

Uzima prsten iz kutije te mi krene staviti prsten na ruku,ali je bio malen.
Pogledam u Antu dok je i on bio zbunjen,a zatim se ja opalim smijati.

"Kupio si mi mali prsten" jedva progovorim od smijeha a Ante još uvjek zbunjen pogleda u mene.

"Nisam ja kriv što si se zdebljala"
Okej,upravo je pokvario svu onu romantiku.
Namrštim se te pogledam prema njemu očekujući da mi se ispriča i kaže da se nisam udebljala,ali nije ništa rekao

"Imaš li što reći?" pogledam ga a on se nasmije te me privuče k sebi i poljubi

"Ja ću te voljeti i ako budeš najdeblja"

A/N trebao je biti zadnji nastavak,al sam malo rastegnila. Sta cu..😂😂😂