"I?" pogledam prema Anti kada smo izašli ispred zgrade

"Što i?" zbunjeno me upita

"Gdje ćeš sada sa mnom? Otet me?" namsijem se a o još jače stisne moju ruku

"Idemo u lunapark" nasmije se

"Podsjeti me,koliko mi imamo godina?" upitam ga,sada već opuštenija.

"Devetnaest,ja mislim da je tako" zamisli se ma trenutak te se ponovno nasmije.

"I što ćemo u lunaparku?" upitam ga

"Zabaviti se" nasmije se ponovno

(...)

Nakon lunaparka,smo išli šetati. Uhvatio me za ruku,onako nježno,i držao ju je. Ne mogu reći da mi nije prijalo. Bio je tu,pored mene,brbljao gluposti,smijao se.

Da nas netko vidi,vjerojatno bi pomislio da smo zajedno,no nismo to bili još.

"I,što si sve radila od prošle godine?" prekine me u razmišjanju

"Ništa posebno. Samo sam upisala fakultet koji želim,završila zadnju godinu srednje i eto" govorim mu

"A matura?" zbunjeno me upita na što  se ja samo nasmijem

"Nisam ni išla na nju" pogledam u njega te mu kažem

"Kako to?" upita me ponovno,sav nekako zbunjen. Bio je sladak tako. Oh Lea,šta ti pričaš?

"Morala sam ovamo doći prije mature,fakultet i to" napokon mu odgovorim na što on kimne glavom.

Kako nisam imala blage veze koliko je sati,na brzinu sam izvadila mobitel.

23:56 je pisalo na ekranu

"Jebemti" tiho opsujem ali čini mi se da je i Ante čuo.

"Što je bilo?" pogleda prema meni

"Ma,kasno je. Trebam doma" kažem mu te puštam njegovu ruku.

"Čekaj,otpratit ću te" kaže mi te ponovno uzme moju ruku,a moja koža se naježi.Srce je luoalo k'o ludo,a ja sam bila valjda najsretnija osoba taj trenutak. Kako samo djeluje na mene.

Morali smo hodati čak pola sata do stana. Kada smo došli ja sam ga poljubila u obraz i krenula prema ulaznim vratima,te mu još jednom mahnula i ušla unutra.