"Idem na zrak malo" šapnem Petri te krenem van. Zabava je već počela a i ja sam se zabavljala sve dok nisam ugledala Antu sa djevojkom.

Iskreno,mislila sam kako ću ga zaboraviti,kako je ono sve bilo neka faza. Kako nije potrebno da provedem godinu dana daleko od njega i razmišljajući gdje je i skim je,no izgleda da me ovo više boli.

Stajati sa strane i gledati njega,kako drugu ljubi. Kako njoj poklanja one prekrasne osmjehe. Koliko sam ga samo mrzila na početku,toliko ga sada volim.

Sjedim na klupi ispred zgrade na hladnom zraku. Iako je praktički još ljeto,na večer je bilo hladno.
Nijemo sam pogledavala u daljinu,jednostavno. Želim ga zaboraviti i izbrisati iz glave.
Kada sam se ustala i krenula prema kući začula sam nekoga iza sebe. Okrenila sam se i ugledala sam Antu. Što on ovdje radi?
Pravila sam se iao da ga nisam vidjela i nastavila putem

"Lea,stani. Čekaj" ponovno čujem njegov glas te krenem brže hodati no osjetim stisak iznad lakta

"Stani Lea" zadihano mi govori a ja se okrećem prema njemu

"Zašto me izbjegavaš?" pogleda me pravo u oči idalje me držeći za ruku.

"Molim?" kažem praveći se glupa. Samo želim pobjeći.

"Čula si me" tiho mi kaže na što moje srce brže zakuca.

"Što tebe to briga?" govorim mu drsko skupljajići snage da budem što hladnija

"Briga me,Lea,briga me" okrene se potpuno prema meni a ja pokušam istrznuti ruku iz njegove no on mi ne dopušta

"Stvarno misliš da ćeš mi moći pobjeći?" nasmije se te ponovno vrati onaj ozbiljan izraz lica. Upravu je,nisam u nekoj kondiciji pa da mu mogu pobjeći.

"Zbog čega?" kažem te slobodnom rukom zakačim kosu iza uha. On me gleda zbunjenim pogledom

"Zbog čega te briga?" kažem pokušavajući idalje zadržazi hladan izraz lica

"Zato što te volim" jasno mi kaže a meni srce stane.

"Imaš djevojku" tiho uzdahnem i ponovno vratim pogled na njega.

A/N i počeloo je. Nastavak je koma ziva al eto,neda mi se više pisat. Nemam pojma kad će sljedeći  i tako 😂😂😂

LyAll<3