U ruci držim poklon za Marinelu te idem prema Markovom stanu jer će tamo biti zabava.

Svi smo se pravili da ni ne znamo da joj je rođendan iako mi ju je bilo žao vidjeti onako razočaranu,morala sam to uraditi. Inače bi ostali bez iznenađenja. Pozvonim na vrata te nestrpljivo čekam sa smješkom na licu i popravljajući svoju crnu haljinu. Jedva čekam da joj vidim izraz lica kada nas vidi.

Čujem zvuk otključavanja vrata i odmah pogledam prema njima i  osmjeh mi spada s lica.

Preda mnom je stajao on,Ante. Bio je u  tamnim hlačama i bijeloj košulji u kojoj je izgledao tako zg9dno.

Bio je šokiran,baš kao i ja. Sva krv mi je udarila u mozak,a srce je kucalo kao ludo.

"Odkud ti" jedva nekako progovorim kačeći svoju smeđu kosu iza uha,te se malo smirujući. On je i dalje tupo gledao u mene ništa ne odgovarajući

"Mogu li ući" nekako promucam te orenem ući a on se samo skloni u stranu i ja prolazim pored njega.

Ulazim u dnevni te vidim da već ima dosta ljudi. Ja skoro pa nikoga ne znam,ako izuzmemo Antu,Marka i još neke štrumpfove.

Ah,Petra. I ona će doći. Nismo zajedno došle jer sam ja trebala po poklon i malo sam ranije došla jer ipak ima još 20 minuta. Pogledam prema nekim curama i odlazim k njima.

"Hej bok" tiho kažem a tri djevojke se okrenu prema meni te me pozdrave

"Ti si ona Marinelina prijateljica,jel?" kaže mi jedna od njih a ja joj se nasmijem

"Da,ta sam" osmjehnem se i onda krenemo se upoznavati. Dugo sam pričala s njima zanemarujući to da se nalazim s Antom u istoj prostoriji. Nakon nekog vremena se Marko pojavio pored mene

"Hej,je li sve spremno?" upitam ga na što on kimne glavom

"Da,ona će doći sada. Rekao sam joj da  sam zaboravio zaključati stan pa da to ona uradi" kaže mi i nasmije se

"Stvarno? Imaš tako genijalne ideje" ironično mu govorim tapšajući ga po ramenu

"Pa ja sam kao na trenigu pa ne mogu doma" nasmije se ponovno te ode od mene prema prekidaču kako bi ugasio svjetla

"Mainela samo što nije došla" kaže a mi se svi skupimo na jedno mjesto na sredini prostorije. Bila sam itekako svjesna da je Ante dalje od mene samo  par koraka.

Nakon nekog vremena čulo se otvaranje vrata te paljenje svijetla u hodniku.

"Pa Marko,gdje si ostavio taj ključ" začuje se Marinelin ključ te ulazi u dnevni boravak i pali svjetla a mi se odjednom izderemo:

"Iznenađenje"

A/N joj sta cu ja sad radit Anti i Lei,maltretirat cu ih😂😂😂😂