Sjedili smo jedno pored drugog na podu uskog balkona koji smo imali zajedno sa sobom. Ne,nismo mogli zaspati pa smo izašli,točnije,ja sam prva izašla a zatim i on jer nije ni on mogao spavati.

"Imamo još 3 dana" govorim dok gledam u nebo. Bilo je obasjano predivnim zvijezdama,a na nebu je bio predivan puni mjesec. Jednostavno,toliko je bilo predivno da sam samo gledala u njega,ne treptajući.

"Što,onda?" Ante tiho upita

"Vraćamo se svatko svom životu. Zapravo,ja se vraćam. Vraćam se nazad kući." Tiho mu kažem sada pogledavši u njega

"Pa valjda ćemo se vidjeti još nekada. Oboje smo odavde" kaže te pogleda prema meni

"U tom i je stvar,ja nisam uopće iz Zagreba. Nisam iz Hrvatske. Ja sam iz Hercegovine,a i sam znaš da je to daleko" kažem mu te ponovno vratim pogled na nebo

"Znači,nikad se nećemo vidjeti više?" Pogleda prema meni

"Nadam se da hoćemo. Ja se sada vraćam doma,ali za godinu dana ponovno dolazim i tada ostajem duže vrijeme" kažem tiho

"Kako to?" Zbunjeno me pogleda

"Ići ću na fakultet u Zagreb." Kratko kažem

"Mogu ti nešto pokazati?"upitam ga a on samo kimne glavom "kada mi pomogneš da se ustanem" nasmijem se a on se ustane i zatim meni pomogne.

"Što si htjela pokazati?" Znatiželjno me upita smiješeći se

"Gledaj,mjesec je isti gdje se god mi nalazili. Znaš da koliko god smo daleko pod istim smo nebom,i svaku večer gledamo u isti mjesec" tiho kažem te vratim pogled na njega.

Stajao je pored mene. Blizu,i previše blizu. Njegova glava je bila pored moje. Kao da smo bili začarani. Gledali smo jedno u drugo i najednom se on trznuo.

"I koji fakultet upisuješ" promrmlja brzo. Vjerojatno je htio prekinuti ovu tišinu

"Građevinski" tiho kažem dok sklanjam svoju kosu iza uha

"Ozbiljno?" Skupi obrve na što se ja nasmijem

"Ne vjeruješ?" Upitam ga praveći neku ljuti facu

"Ma ne,samo ne izgledaš mi kao građevinar" nasmije se

"Alo,neću na na baušteli radit' sa fakultetom" nasmijem se

"Da,previše si smotana. Pala bi sa skele" počne se smijati

"Bezobrazan si" prekrižim ruke ponovno se praveći ljuta

"Nisam" kratko kaže

"Izvini se,onda" idalje se pravim ljuta

"Oprosti" tiho mi kaže te me ponovno poljubi u obraz. Isto kao i prošli put
"Oprosti što si smotana" kaže mi kada se već odmakao a ja ga udarim u rame

"Bezabrazan si" ponovno mu kažem te se oboje počnemo smijati

A/N i ljudii ja ne vjerujem da vas ovoliko cita ovo moje sranje. Hvala vam punoo

LyAll <3