"Da me poljubiš"

Ne on to nije rekao,moj mozak je to pogešno shvatio

"Molim?" Ponovno ga upitam nadajući se da sam pogrešno čula

"Dobro si čula" govori dok se smije,okej ovo je njemu zanimljivo ali meni nije

"Jesi ti normalan? Ja tebe neću ljubit budi u to siguran!" Izderem se na njega. On nije zdrav

"U obraz,Lea,u obraz" ponovno se počne smijat

"Ni u obraz,radije ću umrijeti ovdje nego tebe poljubiti"  kažem mu ljutitio

"Dobro,onda umri tu" kratko mi kaže te se ponovno okrene kao da nisam ovdje

Da se derem? Ne
Da zovem nekoga? Mobitel mi je predaleko
Jebote,nemam drugog izbora

"Dobro,hajde pomozi mi i ispunit ću tvoj uvjet" kažem praveći se da sam izgubila. Logično da ga neću poljubiti

"Što moraš uraditi?" Smješka se te gleda prema meni. Samo nek se smješka. Tko se zadnji smije,najslađe se smije.

"Poljubit te u obraz" ispalim na brzinu
"Hajde,sad mi pomozi da se ustanem" kažem mu te on a on dođe do mene te me uhvati za ruku i pomogne mi se ustat

"Sada poljubac" kaže mi a ja tek sada shvatim da se ne mogu vratiti bez štaka koje su u njegovoj ruci

"Prvo mi daj štake" ispružim ruku da ih uzmem ali on se okrene i odnese ih do mog kreveta i stavi ih na pod.

"Mislim da ti trebaš prvo ispuniti uvijet" ponovno govori te se smješka. A ne,ne. Ja njega neću poljubiti

"Ne,ne. Neću te poljubiti" kažem mu

"I sta kažes,nećeš? Onda ostani tu i stoj" zadovoljno se smješka i meni tek sada dođe do mozga da se ja ne mogu pomaknuti odavde bez jebenih štaka

"Dobro,pobjedio si,opet" uzviknem a on se ponovno počne smijat

"A sada poljubac" kaže i stane pored mene. Ako sada ne umrem,neću nikad

"Daj spusti tu glavu" pokušavam mu dohvatit glavu ali je ipak viši od mene i ne mogu. Nemam drugog izbora nego da mu lice pridržim svojim rukama te ga približim k sebi.Jedna moja ruka se nalazila na njegovoj drugoj polovici lica a druga na vratu.

Kroz moje tijelo je prolazilo toliko trnaca. Imala sam čudan osjećaj. Možda čak i previše osjećaja.

Ne,ne on mene nervira,zar nije tako?

Ali zašto me sada strah poljubiti ga u obraz?Pa nije da to nešto znači,mislim prijatelji se ljube tako

Ali mi nismo prijatelji.

'Poljubi ga,ne budi kukavica'  kažem u sebi te uzdahnem.
Polako se približim svojim usnama k njegovom licu te ga poljubim i brzo se odmaknem od njegova lica a on se zadovoljno nasmiješi te se okrene prema meni.

"Okej,ispunila si svoj dio" kaže te me uzme u naručje i odnese do kreveta

"Tražila sam samo da mi dodaš one štake" kažem mu dok ga gledam s upitnikom na glavi

"Ovako mi je draže" kaže mi i legne ponovno u svoj krevet.

Ovo je bilo čudno. Zašto sam ja osjetila toliko toga dok sam ga samo poljubila u obraz?

Zar on mene ne nervira?