Prvi deo- I tada je sve počelo
Prvi septembar. Dan kada počinje novo poglavlje života. Uplašena sam. Nisam više mala četvrtakinja koja zna kuda ide i ko će da je dočeka u učionici. Sedim u sobi i razmišljam:"Bože,kako ću sada da odem u tu veliku školu? Mama...mamaa"
"Molim, Milice?!"
"Mama,možemo li da popričamo?"
"Kaži! Šta je bilo?"
"Mama. Ja sad idem u veću školu. Mešali su nas. Šta ako ne budem imala s kim da se družim sad?"
"Pobogu Milice!! Pa tu će biti i tvoji drugari iz starog odeljenje,ne svi,ali nekoliko njih. Biće tu i novih lica,ali sve si ih vidjala na nastavama u prirodi i znaš kakvi su! Bez razloga brineš. Zar nije bolje da upoznaš i sprijateljiš se sa drugom decom?"
"U pravu si! Bez razloga brinem. Skorz sam skrenula s uma,pa tu će biti i moji drugari iz mog IV3. Hvala ti!! Moram da se spremim."
"Hajde polako. Sad će doći i Đurđa i Ana. Nemoj da te čekaju."
"Važi!"
Bilo mi je lakše. Spremila sam se za školu i stigle su Đurđa i Ana i krenule smo u školu. Kad smo stigle,školsko dvoršte je bilo puno dece. Pojavili su se nastavnici počeli da prozivaju đake. Pojavila se jedna gospođa. Imala je plavu kosu, mio osmeh i nežan glas. Prozivala je đake. Prozivala je:"Ana Radović, Lazar Radovanović,Andrijana Spasović, Milica Stojić..." Odjednom sam podignula glavu kada sam čula svoje ime i prezime. Ta nastavnica nas je odvela do jedne učionice. Ušli smo i seli za sto. Ana i ja smo sedele zajedno. Bile smo presrećne što smo zajedno u odeljenju. Nastavnica je počela da priča:"Pa dobar vam dan,moji dragi petačići. Dobro dosli u novi krug obrazovanja. Ja sam Vesna Dišić Veličić,vaša razredna." Mi smo se svi upitali šta je to razredna?! Ona se nasmejala i rekla nam:" Razredna vam je druga majka. Nadam se da ćete me voleti i da ćemo lepo saradjivati" Podelila nam je raspored časova i počeli smo da se predstavljamo. Mnogo su mi se dopali moji novi drugari iz odeljenja. Neke sam već poznavala,dobro sve sam ih već znala. Ali jedan dečak je bio nov. Nije išao ranije u našu školu. Zvao se Radoljub. Zvonilo je za kraj časa. Otišli smo do sledećeg kabineta. Zatim smo otišli napolje i razgovarali smo. Već sam stella dva najbolja druga:Vukašina Šarkovića i Matiju Mišovića. Matija i ja se znamo još od malih nogu. Vukašin je nekako mnogo duhovit i zna da se šali. Zatim smo otišli na čas srpskog jezika.Pojavila se jedna stara gospođa. Kad smo je ugledali uplašili smo se i pomislili:"E,sad smo nadrljali!!" Ali ubrzo je ta pomisao nestala. Nastavnica nam se obratila sa velikim osmehom: "Gde ste dečurlijo!!! Dobro došli u voz gde putovanje traje tri godine."
To dečurlijo je zvučalo tako milo i drago. Ušli smo u učionicu i seli. Predstavila nam se i rekla: "Deco, ja mogu da vam budem bolja od majke,ali mogu da budem i zmija." To kad je izgovorila svi smo prebledeli. Zatim se nasmejala i počela da nas proziva. I taj čas se ubrzo završio.
Otišli smo da jedemo. Vukašin i Matija su nas svaki čas zasmejavali. Tako nam je bilo lepo. Onda smo otišli na engleski. Pojavilo nam se već poznati lice. Naša nastavnica Sneža. I taj čas se završio.Onda je odmor trajao 5 minuta. Otišli smo na muzičko. Tamo smo pevali uz pratnju harmonike nastavnika Miodraga. Fizičko,bez opreme, provedeno kod stalno namrstenog nastavnika Ivana. Geografija... tu smo išli kao da će nad neko streljati. Stariji đaci su nam pričali kako je nastavnica Mira mnigi stroga i da ona bije đake koji su nemirni. Bili smo mirni kao bubice. I prvi školski dan je završen. Krenuli smo kući. Pozdravili smo se i jedva čekali da se ponovo vidimo.
Došla sam kući sva nasmejana. Mama me je upitala:" I kako je bilo,jel bilo strašno?" Ja sam joj odgovorila:" Mama znaš li kako nam je dobra razredna,pa ne možeš da verujes. Još nastavnica srpskog..." Tata me je pitao:" A kako se zove?" A ja ponosno kažem:" Vesna Dišić..." nisam ni završila rečenicu kad tata doda:" Pa to nam je komšinica." Bilo mi je drago.
Otisla sam u sobu i sela na krevet. Rekla sam sebi:" Bože,pa ja sam ubeđena da ćemo mi biti najbolje odeljenje ikada. Toliko ih volim a tek smo zajedno nekoliko sati."
Tog dana je sve počelo. Znala sam da ćemo biti jaki i nemogući. Pala je noć. Sutra počinje novi dan.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top