"Kap ljubavi je mnogo više, nego okean razuma!"

Drake's POV

Pobogu. Bio sam krajnje izbezumljen. Kao neka mumija. Obavljao sam dnevne aktivnosti samo zato što je moj mozak još uvijek registrovao naredbe podsvjesti. Sve ostalo sam zanemarivao. Sve ostalo je postala mučenička rutina.

Otkako je u utorak izašla iz moje kancelarije, uputivši mi zadnji poraženi, razočaravajući pogled, moje oči više nije pogledala. Već deseti dan zaredom sam osjećao da joj je jedva bilo podnošljivo moje prisustvo. To je bilo jebeno bolno. Moje oči više nisu mogle uhvatiti onaj zeleni požudni pogled.

Postala je tako prokleto distancirana. Tako daleka i hladna. Svaki put kad bih pomislio na njeno držanje proteklih dana, stresao bih se od zgroženosti. Jednostavno me isključila. Kao da nisam ni postojao. Kao da se ništa nije desilo. To mi je cijedilo dušu.

Njena kašnjenja su prestala. Zapravo, mogao bih reći da je postala jedan od najodgovornijih studenata. Dobro, to je malo smiješno, jer sudeći po njenim ocjenama, ona je uvijek bila takav student. Nastavljajući svoje školovanje ovdje, samo je potvrdila svoje prethodno postignute rezultate.

Kvragu. Upoznao sam novo lice Elisabeth Braden Prime. Njenu drugu stranu ličnosti. Potpunu suprotnost one koju sam upoznao prvog dana njenog boravka. Bože, kako mi je nedostajala. Oh. Nikad nisam mogao ni pomisliti da će mi se izhitrena odluka, donešena u trenucima bijesa tako obiti o glavu. Ni u najgorim noćnim morama nisam mogao zamisliti ovakav obrt.

Gledati nju, skrivenim pogledima dok se zabavljala sa svojim vršnjacima. S lepršavom spuštenom kosom koja je bila moj drugi krug pakla. O Bože. Bila je tako opijajuće prelijepa. Toliko da sam u pojedinim trenutcima poželio odjuriti prema njoj i uhvatiti je za njenu svilenkastu kosu i odvesti u najmračniji kutak ove zgrade. Bog zna da možda ne bih preživio ono što bi se tamo desilo. Huh. Jebiga.

***

Svaki moj pokušaj da uspijem ugrabiti barem par minuta njenog vremena se pokazao uzaludnim. Svaki put kad bih ju zamolio da dođe u kancelariju, uljudno je objavila pred studentima da će doći. Ali, nikad se ne bi pojavila. Svaki protekli dan sam ostajao do kasnih poslijepodnevnih sati u nadi da će se iznenada pojaviti na mojim vratima. Svaki protekli jebeni dan me nada sve više napuštala. Nikad se nije pojavila.

Naravno. Jebiga. Sam sam si kriv. Donio sam jebenu izhitrenu odluku za oboje. Pustio sam svoju sebičnost da me gurne u govna koja sam sam izasrao. Zaslužio sam. 

Jebote. Trebao sam je poslušati. Rekla je da razumije. Stvarno je to mislila. Nisam imao pojma koliko žena može biti okrutna i beskrupulozna, dok se nisam sam ujeo za guzicu. Sranje. Rekla je bez planova. Neka sve ide svojim tokom. Ali naravno, morao sam zasrati.

Kvragu. Zar je moguće da žena jednostavno isključi sve prekidače? Zar je moguće da može biti tako prokleto mrtvački hladna? Tako nemoguće distancirana.

***

Mislio sam da će biti jednostavno. Da će pokušati na drugi način zacijeliti svoju povrijeđenost. Ali, očigledno, jebeno sam se zajebao u svojim pretpostavkama. Ponovo. O mili Bože. Sve moje pretpostavke vezane za ovu ženu su bile jebeno uzaludne i pogrešne, jer ništa nije bilo onako kako sam mislio da će biti. Svaki put kad bih imao priliku osmotriti neku drugu ženu, mogao sam tačno predvidjeti svaki njen korak, svaki njen postupak.

Ali, ona. Ona me jebeno iznenađuje. Svaki jebeni put. Zašto nije buknula? Zašto se nije bacila na mene kao neka povrijeđena zvijerka? Ne znam. Jebeno, ne znam. I to me izluđuje. Samo je otišla. Samo se udaljila.

Niti jedan više znak mi nije uputila. Niti jednu jedinu reakciju više nisam mogao izvući iz nje. Svaki jebeni uzaludni pokušaj se završio mojim jadnim cviljenjem. Sažaljevao sam sam sebe između četiri zida. Sve zbog jebenog ponosa. 

***

Ovo više nije moglo ovako. Jednostavno više nije moglo ovako. Osjećam se jebeno zarobljenim u svom vlastitom tijelu. Bolio me svaki jebeni uzdah. Mučila me svaka pomisao na nju. Bila je zauzela svaku ćeliju mog sistema i jebeno se širila poput kakve smrtonosne bolesti. Nisam mogao ništa učiniti povodom toga. A tako mnogo stvari sam htio učiniti.

Imao sam predstojeće predavanje na kojem sam trebao konačno objaviti listu studenata koji će biti prisutni na mom daljem istraživanju. Dobro. Ovo bi trebalo biti poprilično jednostavno. Ujedno bi mogla biti jedina šansa koju bih mogao iskoristiti, ako planiram ikada više pričati sa njom. Huh. Oslonio sam se rukama na stol i duboko ispuhao. Jebote.

Imam osjećaj kao da se spremam za svoj posljednji boj. Što je u neku ruku valjda i istinito. Ovo mora uspjeti. Jebeno mora uspjeti. Inače ću je stvarno morati uhvatiti za kosu i prebaciti preko leđa. Jedino tako bih ju mogao natjerati da priča sa mnom. Kvragu. Bio sam ozbiljan. Ozbiljno sam razmišljao o tome.

Čuo sam hitro kucanje na vratima. Dekanova sekretarica, Stacy je ušla sitnim korakom i tiho izgovorila.

„Profesore Mc Landon, dekan je rekao da biste mu danas trebali predati spisak studenata koji će pratiti vaša dalja istraživanja.", završila je spojivši ruke.

Eh. Da. Uzeo sam papir iz fascikle i pružio ga njoj. Ona je se tiho zahvalila i napustila kancelariju. Bože. Šta li je toj ženi ? Nije valjda bolesna? Posljednje dvije sedmice je utihnula. Hmm.

Otresao sam misli. Vratio se provobitnoj mišlju. Huh. Danas je taj dan. Ovo neće moći odbiti. Konačno će morati biti primorana provoditi vrijeme sa mnom. I konaćno ću imati priliku popraviti stvari koje sam usrao. Jedino ako me prethodno ne uskrati za jaja. Jer, budimo iskreni, zaslužio sam. Bio sam jebena kukavica. Mekušac. Ali neka. Huh. Izboriću se da kandžama gđice Prime. Huh. Barem sam se nadao tome.

Elisabeth's POV

Huh. Dopustila sam da mi misli odlutaju, dok sam zamišljeno gledala u dvorište koje je bilo ispunjeno ljubavnim parovima. Ma naravno. Proljeće. Vrijeme kada ljubav cvijeta. Aha. Malo sutra. Naravno, nečija je sigurno cvijetala. Moja je, srećom po oboje, bila sasječena u korjenu. Tako da nije mogla ni razviti se, a kamoli procvijetati.

Oh. Bože. Otkad sam ja postala tako sentimentalno odvratna ? Buh. Sranje. Moram hitno taj osjećaj otresti od sebe. Uostalom, baš mi je dobro išlo posljednje gotovo dvije sedmice. Konačno sam se ufurala u tu formu. Jebeno ignoriranje svih pokušaja mi pokuša prići. Dobro je. Uspijevalo je.

Nisam htjela uopšte razmišljati o njemu, o situaciji. O svemu što se desilo. Jer, previše me je boljelo. Ne situacija, ne ono što se desilo, koliko njegov isprazni pogled kojim me pokušao držati na odstojanju, nakon što smo bili rekli da ćemo zajedno pokušati...Auh.

Prestani. Rekla si da se nećeš mučiti. Otresla sam turobne misli. Vidjela sam Tuckera kako maše rukama, dozivajući me.

„Juhu, gdje nam je odlutala nasljednica Lise Ann?", pitao je prilazeći mi svojim zavodničkim hodom. Prevrnula sam očima. Pobogu. Nisam mogla da se ne nasmijem. Zar još uvijek?

„Tucker, kad ćeš prestati s tim?", pitala sam ga tek tako.

On se približio bliže i zagradio me svojim rukama, unoseći mi se u lice.

„Kadgod pristaneš sa mnom snimiti film za odrasle. Vjeruj mi, neće nam biti potreban niko. U mojoj vlastitoj režiji. Haa, šta kažeš?", govorio je već onim svojim dobro poznatim grešnim glasom.

Pogledala sam ga. Zagledala se duboko u njegove plave oči i zapitala se zašto ne izaziva nikakvu pometnju u meni. Hmm. Zašto sam jednostavno ravnodušna prema ovakvom primjeru mužjaka za kojim su djevojke na svakom koraku ostajale otvorenih usta.

A-a. 'Znaš zašto curo', odjeknulo mi je u glavi. Huh. Morala sam se prizvati. 

Primakla sam mu se.

„Ali, Tucker, kada bih pristala na to, Samantha bi me vjerovatno sutradan linčovala. Znaš? Mislim, zašto jednostavno ne bi usrećio tu djevojku i pružio joj više pažnje, a?", pokazala sam očima na Samanthu.

On se po ko zna koji put ponovio u svojim reakcijama. Odgurnuo se od mene i sjeo na stolicu.

„Stvarno, koliko ćeš me još zbog toga odbijati ? Ona ionako cijelo vrijeme bali za onim velikoglavićem seronjom Mc Landonom", rekao je gledajući ispred sebe.

Čekaj, šta?! Pogledala sam oprezno u Samanthu. Sijevala je pogledom.

Vau. Osjetila sam udar munje. Skoro. Sjela sam pored Tuckera i stavila suosjećajno ruku na njegovo rame.

„Ma daj, ko se još od profesora petlja sa studentima? Znaš šta, zašto se ti ne bi potrudio malo više oko nje? Hmm. Sigurna sam da bi vam oboma bilo vrlo iznenađujuće ugodno. Otkud znaš, možda si konačno priznaš da si se zaljubio u nju?", rekla sam uzimajući blok u ruke, povremeno gledajući njegovu reakciju.

„Prestani biti jebena sveznalica Lisa, mozak bi ti mogao prokuhati.", rekao je gurnuvši me lagano u stranu.

Ma daj, bre. Zamahnula sam da mu vratim, kad se na vratima pojavio Drake. Oh. Umalo sam pala preko Tuckera, da se nisam na vrijeme zaustavila.

***

Kvragu, dobro mi je išlo zadnjih deset dana ovo konstantno izbjegavanje. Napredovala sam, mogla bih reći. Nisam više mogla podnijeti izdaju nekog muškarca. Dovoljno mi je bilo za cijeli život. Donio je sam odluku. U redu. Ispoštovaću. Ništa lakše.

Proteklih dana se svim silama trudio prići bliže. Tražio je da ostanem poslije predavanja. Navodno, neki bizarni razlozi. Stvarno? Zašto? Donio si odluku, stari, šta sad želiš? 

Iako sam osjećala onaj duboki pobjednički žar kadgod bih ga ispalila, nešto kasnije bi uvijek nastajao onaj drugi osjećaj. Onaj koji je bio mnogo gori, mnogo suroviji. Osjećaj praznine. Izdaje. Napuštenosti. A nisam to mogla podnijeti. Nisam željela. Jednostavno.

Zato sam odlučila izabrati novi način kojim ću uspjeti nekako zaštiti sebe od njegovih uticaja. Jednostavno ga izbirsati. Kao da ne postoji. Kao da nikad nije postojao. Tako je bilo najbolje.

Mogla sam nekako osjetiti njegov bijes pri svakom neuspjelom pokušaju, ali nisam reagovala. Natjerala sam sebe da ne reagujem više. Koliko god se moja slabost budila na samo pomen njega u mojim mislima, uvijek sam je bacala natrag u san, zaleđujući osjećaje.

***

Predavanje je bilo skoro pred kraj, kad je Drake objavio da moramo ostati duže. Kvragu. Čemu to ? Pogledala sam u svoj blok u kojem je bila zabilježena gotovo svaka njegova izgovorena riječ.

„Kvragu, Liso, već počinjem da se bojim za tebe. Tvoje štreberske sposobnosti me jebeno plaše. Jesi li ti to uspjela zabilježiti svaki jebeni pojam koji je ovaj seronja rekao? Kako? Kako, molim te kaži, kako?", čula sam omamljeno šaptanje sa lijeve strane.

Zaustila sam da odgovorim, ali je Tucker nastavio. „Meni se jebeno zaledi mozak nakon dvije minute njegovog iritantnog pričanja, a ti si jebote, jebena pisaća mašina.", završio je naginjući glavu unazad. Nisam mogla ne nasmijati se.

„Podijelite sa nama to čemu se smijete, gđice Prime ?", čula sam glas koji je dolazio sprijeda.

Njegov glas. Zaledila sam se. Sve glave studenata su se okrenule i upitno me pogledale. Kvragu. Nisam ga mogla pogledati. Nisam smjela. Ako to učinim, pokleknuću, a to ne mogu sebi dozvoliti. Pogledala sam s osmijehom u Tuckera i progovorila.

„Gosp Dellaney je konačno odlučio priznati da voli gđicu Foortlyn.", rekla sam radosno.

Tucker je trznuo glavom na moje riječi. Njegove oči bile toliko raširene da sam se počela naglas smijati. Salom su se pročuli povici 'bravo', 'jeaa' i gromoglasni pljesak. A Samantha je gledala upitno u Tuckera.

Privukla sam mu se bliže i prošaputala.

„Reci joj da je voliš, kretenu. Kasnije bi mogao požaliti, ako to ne uradiš sad.", gurnula sam ga ramenom, završivši. 

Tucker je ustao i prišao joj bliže. Stao ispred nje, čekajući.

Ona mu se zaljubljeno nasmijala i bacila u zagrljaj, rekavši „Dugo ti je trebalo, seronjo." Pogledao me je preko njenog ramena. Nisam mogla odoliti, namignula sam. I nijemo mu poručila 'sve će biti okej'.

***

Drake je rekao da ima konačan spisak studenata koji će morati sudjelovati u istraživanju njegovog rada. Čitao je imena studenata. Većina njih su bili klasični štreberski moljci.

Posmatrala sam svjetinu ovih dana otkako sam došla. Primijetila sam mnoge stvari. Čudne navike lokalnih ljepotica. Ili, čak čudne boje njihovih lakova za nokte. Huh. Muškarci su bili uvijek raspoloženi za razgovor. To mi se svidjelo.

Odnekud, u svom tom razmišljanju sam čula glasno izgovoreno moje ime. Poznavala sam taj glas. Pobogu.

„Gđica Braden Prime je petnaesti student koji je izabran. Molim Vas, gđice Prime, priđite, potpišite se.", rekao je profesionalno.

Molim, otkud to, jebote? Tek sam tu nešto manje od dvije sedmice. Čekaj malo.

Izgleda da je konačno našao način kojim će izvući reakciju. Kako jadno. Mc Landon, samo da znaš, ovo ti neće proći. Morala sam odreagovati krajnje staloženo i profesionalno. Na kraju, to je samo bio posao, zar ne ?

Okej. Smiri se. Treba samo da priđeš, da se potpišeš i nastaviš dalje. Huh. Okej. Polako. Idemo.

Ustala sam ,lagano, i dalje izbjegavajući kontakt očima. Prišla sam stolu i uzela olovku kako bih se potpisala. Krajem oka sam mogla vidjeti njegovo tapkanje prsta po stolu. Prije nego sam završila sa potpisivanjem, prošaputao je samo za moje uši.

„Ovaj put si gotova, Primeova."

*** *** *** *** *** 

COMMENT/VOTE/SHARE

*** *** *** *** ***

🙏🙏🙏 👊👊👊 💋💋💋 💗💗💗