Boli me tvoja bol. Izliječimo jedno drugo, ljubavi.

Drake's POV

Mislio sam se ovaj dan neće nikad završiti. Tako naporan i dosadan. Sa predavanjima sam izlazio na kraj, ali stvarno mi je bio potreban odmor. Radovao sam se sutrašnjem danu. Konačno, odmor koji će trajati duže od dvanaest sati. I to još s njom. Mojom zabranjenom fantazijom koja je bila i više nego stvarna.

Bio sam na pola puta do svoje kancelarije kad se Tyler stvorio niotkuda ispred mene. Pobogu, gotovo da sam dušu ispustio pred vratima svoje kancelarije. Zatvorio sam oči zbog njegove iznenadne pojave.

„Pobogu, Tyler, odakle si se stvorio ?", pitao sam.

On me prestrašeno gledao iza svojih velikih štreberskih naočala, očigledno smišljajući odgovor.

„Profesore Mc Landon, molim vas primite moje izvinjenje. Nisam imao ni najmanju namjeru da vas uplašim, samo sam htio da vam dam materijal koji smo spremili za prvi dio zadatka koji ste nam dali. Luđakinja je trebala da uradi drugi dio, ali nisam ju mogao kontaktirati, tako da vam ne mogu sa sigurnošću reći da li je obavila svoj dio zadatka.", izgovarao je riječi vrlo odmjereno, kao da se boji napraviti neku grešku pri izgovoru.

„Luđakinja?", pitao sam zbunjen.

Nasmijao se, a onda sekund kasnije uozbiljio.

„Ona nova, Elisabeth. Čini mi se da je stvarno...posebno luda.", rekao je predomišljajući se.

Zaškiljio sam prema njemu. Zapitao sam se na koje načine je on nju smatrao posebnom. Nije mi se do sad dešavalo da se brinem zbog odnosa u kojima su moji studenti, ali očigledno da ova, drugačija situacija izaziva neki drugačiji osjećaj u meni. Kako i ne bi. 'Mc Landon, ti ševiš tu djevojku', javio se odnekud onaj untrašnji glas. Pokušao sam ne misliti na tu činjenicu ovdje na poslu. Bilo je previše opasno.

„Ovaj, Tyleru, pogledaću ovo. Pričaćemo na sljedećem predavanju o daljem toku izrade.", rekao sam zauzimajući profesionalni stav. Tyler je pokazao očima na hodnik, tjeraući i mene da obratim pažnju.

„Ah, evo dolazi luđakinja.", rekao je, pomalo uplašeno.

„Tyleru, nije lijepo kolegama pridavati tako neprimjerene epitete, molim te, potrudi se da se u mom prisustvu to ne ponovi.", rekao sam oštro.

Mogao sam vidjeti pojavu crvenila na njegovim obrazima. Uistinu se postidio. Pognuo je glavu i prozborio nečujno.

„Oprostite, molim vas, profesore Mc Landon, neće se ponoviti."

Dok sam jedva uspio registrovati njegove riječi, Elisabeth nam se pridružila. Pogledala me krišom, a onda joj je pogled odlutao do Tylera koji je i dalje držao pognutu glavu.

„Dobar dan, profesore. Tyleru, pozdrav.", rekla je pridružujući se. Onda me pogledala zbunjeno, pokazujući očima na Tylera.

„Tyleru, možeš prestati da se diviš svojim cipelama. Obrati pažnju, ovdje sam...", rekla je pucketajući prstima ispred Tylerovog lica.

Tyler je podigao svoju glavu i pogledao u mene, kao da traži izlaz. Onda je pogledao u Elisabeth.

„Predao sam profesoru svoj dio zadatka. Nisam te mogao kontaktirati, ali eto, da znaš.", obratio joj se.

„Bravo za tebe, Tyleru. I ja sam završila svoj dio. Predaću ga također profesoru, a ti ne dozvoli da te Tanny čeka ispred.", rekavši mu, namignula je zločasto.

Tyler je ovaj put promijenio boju lica za dvije nijanse crvene. Pobogu, šta je ta žena radila muškarcima. Tyler me pogledao stidljivo.

„Doviđenja, profesore Mc Landon.", rekao je tiho te prošavši pored Elisabeth prozborio 'luđakinja' i nestao niz hodnik svojim sitnim koracima.

Elisabeth je pogledala u mene nasmijanog lica, a onda iskrivila glavu i napućila usne. Bože, tako mi je nedostajala na predavanju, danas. Tako mi je počela prokleto da nedostaje, gdje god da sam.

Pogledao sam niz hodnik i otključao vrata svoje kancelarije, uvodeći nas oboje unutra bez suvišnih riječi.

***

Mogao sam čuti okretanje ključa, nakon što je zatvorila vrata. Čvrsto sam sklopio oči, suzdržavajući se. Odlučnim korakom sam produžio do svog stola, odloživši Tylerov zadatak na glatku povšinu. Okrenuo sam se prema njoj i mogao sam vidjeti kako me oprezno proučava svojim zelenim očima.

Kvragu, pratila je svaki moj korak. Sjeo sam na stolicu i posmatrao je. Jebote, večeras će biti svega. To je bilo sve o čemu sam mogao razmišljati. Nju, mene, moj krevet, ona u mom krevetu, bez ikakvih stega, bez ikakvih prepreka i straha. Jebeno, neodoljivo.

Nalaktio sam se na rukohvat stolice i uživao posmatrajući je. Ona se nasmijala. Spustila vrh svog prsta na povšinu fotelje i prelazila preko nje, dok se približavala meni. U drugoj ruci je držala sadržaj koji je spustila do Tylerovog. Znači, istina je, ipak je uradila svoj dio zadatka.

Moja predivna Elisabeth.

Onda je učinila nešto što ni u snovima nisam zamišljao da će uraditi. Odmakla je svojim rukama moju stolicu unazad i smjestila se ispred mene. Nalazila se između mog radnog stola, s jedne, i mene, s druge strane. Onda sa naslonila na stol i privukla me bliže. Spojila je naša čela i ispreplela ruke.

Prislonila je svoje usne na vrh mog nosa i utisnula lagani poljubac. A onda je pohotno krenula osvajati moje pohlepne usne. Pobogu, smjestio sam svoje teške ruke na njen struk i stisnuo je. Sladeći se njenim sočnim usnama pridigao sam se iz stolice i gotovo je polegao nasred svog radnog stola.

Naši poljupci su palili vatru u oboma i nisam se mogao opirati ni sekunde. Zavukao sam ruke ispod njenog tankog džempera i naišao na mekoću njene božanstvene kože. Dok sam rukama prelazio naviše, usne su mi prešle na njen vrat, dok je ispuštala jecaje otkrivenog zadovoljstva.

Uto je zazvonio telefon, međutim nisam se obazirao na to. Nastavio sam nizati poljupce duž njenog vrata. Ona je omotala svoje noge oko mog struka i stegla me jače, privlačeći me bliže sebi. Rukom je dohvatila moj telefon i vidjela ko poziva.

„Drake...", dozvala me, hvatajući moj pogled. Kad sam konačno uhvatio njen pogled, pokazala je na telefon. Teško sam sklopio oči, vidjevši od koga je dolazni poziv. Ona se nasmijala.

„Odgovori.", rekla je premještajući telefon u moju ruku.

Teško sam otpuhao i odgovorio, prateći njenu reakciju.

„Halo, gosp. Prime", rekao sam zadihano.

Mogao sam vidjeti po njenom pronicljivom posmatranju da se mnogo čega odvijalo u njenoj glavi, ali i dalje je bila nasmijana. Neko vrijeme sam slušao što je Prime govorio i posmatrao nju u položaju u koji me postavila. Još uvijek pričajući na telefon mogao sam osjetiti kako se njena ruka prikrada i zastaje na pojasu mojih pantalona.

Pogledao sam je, još uvijek pričajući sa 'njenim ocem' i uputio joj pogled upozorenja. Ona se još jače nasmijala i odgurnula me na stolicu. A onda se spustila na pod, između mojih nogu i tiho prozborila.

„Tako ću te naprašiti, Mc Landon."

***

Milostivi Bože. Odjednom mi je bljesnuo život pred očima.

Gledajući nju kako kleči ispred mene sa rukama uposlenim oko mog zatvarača, krv mi je počela gorjeti od sline uzbuđenosti. Pogledao sam je panično, a onda bacio pogled na vrata. Mogao sam osjetiti da prati svaku moju reakciju. Mogao sam čuti iz slušalice kako i dalje dolaze riječi koje nisam mogao registrovati. Pobogu, žena me je totalno ogluvjela.

Svim silama sam se pokušavao skoncentrisati, ali je bila uporna u svojoj namjeri da me izbezumi. Raspršila je moju kontrolu u milion djelića, ni ne žaleći za tim. Čak je izgledala i više nego zadovoljna sobom.

Spustila je glavu niže i prislonila usne na moje međunožje koje je još uvijek bilo prekriveno traperom. Taj potez me nemoguće napalio i učinio moj kurac napetitijim nego ikad prije. Bože, ova žena će me zaista koštati života.

Podigla je ruke i dala mi znak da se pridignem da stolici. Kad sam učinio ono što je tražila, svukla je niže tkaninu koja joj više nije predstavljala problem i podignutih obrva je gledala u 'problem' koji se nalazio zarobljen u boksericama.

Prime je i dalje pištao u moje uho, a Elisabeth se bezobrazno smijala. Bio sam smješten između dvije opasne vatre. U nekom trenutku sam mogao registrovati svoje ime. Ono je dolazilo iz slušalice.

„Mc Landon, još uvijek si tu?", pitao je ponavaljajući se po ko zna koji put.

Čvrsto sam sklopio oči pokušavajući izbaciti sliku koja je bila preda mnom i usredotočeći se na glas koji me dozivao iz slušalice. Skoro da sam uspio.

„Gosp. Prime, ovaj...tu sam, još uvijek, da.", nekako sam uspio izgovoriti bezlično.

„U redu, onda. Očekujem da obaviš zadatak na vrijeme. Već sam izvršio uplatu. Javiću ti se...", rekao je i prekinuo slušalicu. Jebote, nisam imao pojma o čemu je čovjek pričao.

Elisabeth je počela nizati poljupce po mom stomaku. To me trznulo i strast je ponovo buknula u meni. Podigla je pogled i smiješeći se, pitala.

„Da nastavim, ili imaš još par poslovnih razgovora za obaviti?", izgovara je gledajući u moje usne.

Jebote, osjetio sam kako se ljutnja polako počinje da budi. Sve što je činila tjeralo je moju kontrolu da ispari. Od prvog dana, kad se pojavila, sve se promijenilo. Ona je sve promijenila. I što je najgore od svega, koristila je moju slabost protiv mene. Počeo sam osjećati strašnu ljutnju.

„Gđice Prime, šta vi to mislite da radite?", pitao sam i dalje u istom položaju.

Podigla je svoje obrve i očaravajuće se nasmijala.

„Nešto što vam itekako prija, profesore Mc Landon. Nisam čula da se žalite.", rekla je.

„Nisi mi ni dala priliku da bilo šta kažem.", ispalio sam.

Ona se uozbiljila. Pogledala niz moje tijelo i odmakla se.

„Mogao si me zaustaviti da si htio, Mc Landon, ali nisi. Uživao si."

„Jebote, naravno da sam...pobogu, Elisabeth, tvoj otac je bio na telefonu, dok si pokušavala...", zastao sam.

„On nije moj otac, Drake. A ja sam samo pokušavala pružiti ti malo uživanja. Očigledno je da ti stvarno ne znaš kad trebaš začepiti svoja jebozovna usta i pustiti djevojku da ti pruži pušenje.", rekla je mirno, staloženo.

Sklopio sam oči poraženo. Uspravila se i obišla moj stol, uzimajući svoju torbu. Ja sam i dalje bio u istom položaju. Spuštenih hlača, gotovo razgolićen od struka nadole i vrlo napaljen. Pokušao sam se pridići i dovesti u iole pristojno stanje, ali to je bilo vrlo teško sa kurcem koji je bio jako tvrd i nezadovoljen. Pogledao sam prema njoj, a ona je prebacila svoju kosu na drugu stranu i pogledala me.

„Gdje ideš?", pitao sam, gotovo očajno.

„Idem.", rekla je gotovo umrtvljenim glasom.

„Elisabeth, sačekaj, moramo razgovarati. Idemo kod mene.", počeo sam razumno.

Pogledala me, ironično, kao da se sprema da svaki sekund prasne u smijeh.

„Zar ne znate da profesori ne bi trebali da tako pričaju sa svojim studenticama, profesore Mc Landon.", naglasila je moje ime.

Pogledao sam je, ne vjerujući svojim ušima šta priča. Odmahnula je glavom i nastavila.

„Imao si svoju priliku, Mc Landon. Nisi je iskoristio.", rekla je, ne gledajući u mene.

Molim?!

„Elisabeth...", pokušao sam.

„Odbili ste pušenje, profesore.", rekla je.

„Isuse Kriste, Elisabeth, nisam ništa odbio i prestani me tako oslovljavati...", rekao sam, sad već opako ljut.

Okrenula se i pogledala niz moje tijelo. Vratila je pogled na moje oči i prišla lagano. Stala je ispred mene i približila svoje lice mome.

„Znate li šta znači odbijanje, profesore Mc Landon? Jeste li ikada doživjeli odbijanje?", pitala je kamenog pogleda.

Progutao sam teško. Krvagu, nisam mislio tako. Bog zna da nisam. Nisam ju htio odbiti. Ali, jebote, nalazili smo se u mojoj kancelariji, a ja sam 'pričao' na telefon sa njenim ocem, dok je ona pokušavala prirediti mi nezaboravno pušenje. Nisam mogao dopustiti da se tek tako to desi. Htio sam da budemo sami, neometani, prepušteni sebi. Bez ustezanja, bez pristiska, ili straha da će mi neko banuti na vrata.

A ona je bila povrijeđena, jer sam je zaustavio. Pobogu. Htio sam se prepustiti, ali ne. Ne ovdje. Htio sam da odemo do mene, da ostanema tamo. Da pričamo, da uživamo u društvu jedno drugog. Ali, ona to izgleda nije shvatala. Pogledao sam je i vidio da je i dalje prokleto mirna.

„Elisabeth, nisam te odbio, nemoj ni da se usudiš pomisliti da sam te odbio. Jebote, u mojoj smo kancelariji, a ja sam pričao...", počeo sam.

„Svjesna sam gdje smo, nisam budalasta, Drake i prestani da se ponavljaš, čula sam svaku riječ i prvi put.", rekla je glasa hladnog kao led.

„Elisabeth, hajde da ne stvaramo nesuglasice između nas. Spemimo se i idemo do mene..."

Onda se nasmijala i odmakla od mene. Uhvatio sa ju za ruku, a ona se okrenula.

„Profesore Mc Landon, zahvaljujem na vašem izdvojenom vremenu, doviđenja.", rekla je bezličnim osmijehom i napustila moju kancelariju bez osvrtanja. 

***

S dvadeset i trećeg sprata se noću pružao predivan pogled na New York, zaista. Blještava svjetla obavijena velom tame svjetlila su poput dijamanata. Zrak se činio vrelim, čak i noću, za ovo doba godine.

Naslonio sam glavu i digao pogled ka zvijezdama. Zrak se činio vrelim, čak i noću, za ovo doba godine. Sklopio sam teške kapke i prepustio se. Moje umorno tijelo je već odavalo signale iscrpljenosti. A i poluprazna flaša Jacka je odradila svoje.

U posljednje vrijeme mi je ona neprestano bila u mislima. Čovjek bi pomislio da sam neki uspaljeni tinejdžer koliko vremena provodim misleći na nju. A, istina, previše sam vremena provodio.

Nisam znao kako da se nosim sa svojom Elisabeth. Ona je bila sve osim obična. Toliko viktorijanske ljepote nikad prije nisam vidio. Tako blaga i usklađena, a opet previše lijepo izgleda na njoj da je nemoguće ne primijetiti kako je izdvaja od drugih žena.

Nije bila njena ljepota ta koja je zadržala moje srce, ne. Bilo je to njeno otvoreno srce. Jednostavno me ulovila. Ali sam mogao osjetiti, neposredno, visoke i debele zidove oko njenog srca. Pokušavao sam na sve načine da se probijem bliže nje, ali nisam uspijevao. Kadgod bih osjetio njenu promjenu, povukao bih se, ostavio bih stvario onakvima kakve su bile, samo zato što nisam htio da budu gore. Htio sam da imamo nešto naše, ma koliko ono bilo malo i jednostavno. Želio sam da budem zadovoljan onim što mi je pružala. Ali sam znao da to nije dovoljno. Znao sam da je uvijek bila na određenom odstojanju, ustezajući se od mene.

Otvorivši oči, posegnuo sam ponovo za časom Jacka, ne bi li ona barem malo ublažila trenutnu bol. Duboko sam udahnuo teški noćni zrak i trznuo se na iznenadni zvuk. Neko je bio ispred vrata.

U mislima mi je bljenulo njeno nasmijano lice. Elisabeth.

Uspio sam se pridići iz stolice i lagano krenuti prema ulaznim vratima. Zastao sam ispred ogledala, vidjevši kako usrano izgledam, ali me nije bilo briga. Samo sam želio da vidim svoju Elisabeth. Zagriliti je, privući u svoj zagrljaj i udisati njen rajski miris.

„Elisabeth, moja Elisabeth..."

Izgovarajući riječi zadihano približavao sam se ulaznim vratima. Otvorio sam vrata, sa osmijehom koji je odavao lice srećnog čovjeka. Međutim, ispred nije bila moja Elisabeth.

„Hej veliki...Drake, jesi dobro? Drake?!", registrovao sam ženski glas kroz maglu.

„Damon, srušiće se svakog trenutka...Bože, što nije u redu s njim?", ponovo se javio isti glas.

Više ništa nisam vidio. Srušio sam se na pod ispred ulaznim vrata, dok me gutala maglovita tmina.

*** *** *** *** ***

COMMENT/VOTE/SHARE   

🙏🙏🙏 👊👊👊 💋💋💋 💗💗💗