Naslonjena na hladne pločice, dok je voda svuda oko nas padala, Kupina je na svoj način izgledala očaravajuće. Njena kosa, više nije bila ravna, već je počela da se blago uvija što se meni dopadalo. Otežano je disala, sa svakim mojim pomakom da se još više sjedinim sa njenim tijelom ona je na časove teško vazduh ispuštala, koji joj se nakupio u plućima. „Slobodno diši, zvjezdice, ne želim da mi se tu onesvjestiš." Svoje prste sam zaustavio na kraj njene majice, dok su se njene grudi zanosno spuštale i podizale. Istina, na prvi pogled bile su veoma male, pogotovo za njene godine, zar se u svojih dvadeset i devet godina nije još u potpunosti razvila? Ovako su me podsjećale na manji plod jabuke, a i mogle su da mi stanu u moju šaku. Samo sam se pitao da li bi mi dozvolila da joj to i uradim?

„Dišem.. dišem.." Glasno je uzdahnula, kao da je imitirala svoje disanje. Pored ove djevojke, u zadnje vrijeme samo se smješkam. Potom je Kupina svoje drhtave prste spustila na dugme mojih hlača, i tako sporo i erotično ih je pokušala da ih odkopča. „Čekaj..pomoći ću ti." Stavio sam svoje prste preko njih i zajedno smo spuštali moje hlače, koje sam potom nogom zbacio sa sebe i ostao samo u tamno plavim boksericama. Njene ruke su se obomotale oko moga struka i tada sam znao da je u potpunosti pala na moj šarm. Ista je kao i sve druge. Čim vide moje tijelo, na kome se vidi svaki iscrtani mišić, na kome nema ni grama sala, to počinje odmah da slini. Znao sam, a Kupina će tako divno da posluži za moj plan a onda će se isto tako divno vratiti nazad u svoje selo i biti će osuđena na udaju za onog starca. Samo moram strpljivo čekati dok se vratim iz svoje najvažnije misije, a do tada će Benedictt, već biti očaran Kupinom a ja ću biti lažno razočaran što sam ih uhvatio na djelu, tačnije u krevetu, i moja lažna vjerenica će morati napustiti Ameriku. A onda ću joj po ko zna koji put ponoviti da je i snovi i dalje ne žele kao i njena porodica što je ne želi.

Dok sam prije par minuta dole sa njima sjedio, shvatio sam u kakvo sam leglo hijena zapao. Njih troje su samo jurili što veću cifru, a kada sam i ponovio da će na njihovom računu biti po tri miliona funti, e tada sam vidio njihov pohlepan pogled, znao sam da sam u pravu. Na svoj gadan a i uvrnut način volio sam ljudima poput Kupine i Benedicta, i dalje dokazivati da sam neuništiv. I dalje sam, sto posto siguran da je on odgovoran za kvar moje letjelice, i to ću se uvjeriti čim dođem nazad u Aircity čim pogledam na sigurosnim kamerama ko je zadnji bio na mjestu provjere moje letjelice.

No međutim, u jedno sam se prevario. Dok sam ja smišljao planove mojoj glavi, i dok sam bio zagledan u jednu tačku iza nje, ona se poput mačke oprezno izvukla iz moga stiska tako da sam ostao sam u kabini. Pokušao sam je uhvatiti za ruku ali ona je bila bliža i stajala je malo dalje od mene. „Zar ćeš dopustiti da se sam tuširam?" Stavila je ruke preko usana i nasmijala se. „O da, čim si tako bio daleko odlutao znala sam odmah da nisam predmet tvog razmišljanja jer sam te nekoliko puta dozivala. A kako nisi reagovao, ja sam se potpuno neprijetno izvukla iz tvog stiska." Vidi ti male zvjezdice. „Ne znaš šta propuštaš!" Očima sam pokazivao na moje međunožje, koje je bilo vidno budno, i prste sam zakačio u cilju da ih skinem ispred nje. „I.. bolje je što propuštam." Isprekidano je mucala, a crvenilo je oblilo njeno lice i spuštalo se do njenih manjih grudi.

U sekundi, moje bokserice su se nalazile na hladnim pločicama, a moja muškost se nalazila visoko uvazduhu i spremno je pozdravljala. Njene su se oči još više u nevjerici da samzaista pred njom to uradio, još više raskolačile, da bi potom iznenađenokriknula i svoje šake stavila preko usana i nosa, dok je očima posmatrala njega. „Bože, Kupina ponašaš se kao da ga nikada nisi ugledala." Da sam je tada u oči pogledao, umjesto da sam se grleno smijao vidio bih njen sramežljiv i nevin molećiv pogled da se pokrijem. A umjesto toga, samo same je brzo poputfurije, istrčala iz kupatila i uz lupanje vrata označila je da više nije prisutna.

Samo sam nesvjesno dva-tri puta odmahnuo glavom da bi potom vratio se nazad i prepustio se vodi. Uzeo sam njen gel za tuširanje, pomirisao ga a oko mene se širio miris mandarina. Nakon više od pola sata, zavrnuo sam česmu, i oko struka zavezao sam peškir. Kupinu sam našao kako sjedi na svome krevetu meni leđima okrenutu. Bila je obučena u drugu košulju i druge hlače, a njena kosa je i dalje bila talasasto uvijena. A pored kreveta se nalazio manji kofer. Predpostavljao sam da se spakovala za večerašnji put. Okrenula se na zvuk moga hodanja a potom je svoj pogled usmjerila prema stopalima.

„Pripremila sam ti telefon, a na krevetu imaš od mog brata hlače i majicu, pošto je tvoja prethodna odjeća, i sam znaš da nijepodobna za večerašnji put." Potapšala je mjesto pored sebe na kome se nalazio telefon. „Ostavit ću te da nasamo razgovaraš sa svojom porodicom, a ja ću se u tom vremenu javiti mojoj najboljoj drugarici da večeras putujem." A onda je poput zvijezde koju i dalje tražim u svemiru, nestala je ispred moga pogleda. Luda djevojka.

Alfie i Chery-Liz nisu dolazili u obzir da ih prve nazovem. Poznavajući moju majku znao bi kako bi ona reagovala. Počela bi da plače bez razloga. Kao i mlađa sestra Aziz. Ali, hej, živ sam. Nazvat ću Darrena. On je jedino u ovakvim situacijama pribran. Ukucao sam njegov broj telefona i onda sam čekao i čekao da se javi. Tek iz trećeg puta začuo sam njegov promukli glas. „Divno, gospodin i dalje spava a za brata se ne brine."

„Ko je to? Russell to si ti? Živ si?" Predpostavljam da se Darren potpuno iz sna razbudio.

„Da, živ sam! Od kud ti informacija da nisam živ?" Provlačio sam prste kroz mokru kosu.

„Naša agencija nije neko vrijeme dobijala signale od tvoje letjelice, i onda smo primili signal da je tvoja letjelica pala u neko zabačeno selo u Evropi. Mediji ovdje luduju, već su počeli da pišu svašta, a ponajviše skoro svi pišu kako si mrtav, a ja činim sve što je u mojoj moći da roditelji ne saznaju za to. Uh, brate ne znaš kako mi je laknulo što si živ i što si me nazvao." Darren je olakšano izdahnuo.

„Ali ko je mogao takve gnusne laži u tako kratko vrijeme da napiše o meni?" Pogledao sam na Kupinin sat koji je stajao na njenom noćnom stočiću i izračunao u glavi da sam svega ovdje manje od tri sata. „Ko još iz naše porodice zna za moj nestanak?"

„Znamo samo nas troje, Carl, Aziz i ja. I ne brini brate, tek sam sad uspio da zaspim pored Aziz. Ona je prva i pročitala tu informaciju, i onda sam je ja došao utješiti. A Carla sam poslao u našu svemirsku agenciju da sve ovo riješi."

„Kako je Aziz?" Moja mlađa sestra. Već sam mogao samo da predpostavim koliko je sve to uticalo na nju, pogotovo tiprokleti članci. Znao sam koliko je moja mala sestrica osjetljiva.

„Sada je dobro, spava.Uspio sam je malo smiriti. Jedva čekam da joj kažem da si živ!" Da li ova situcaija konačno može da Darrenu otvori oči i da konačno sa Aziz uspostavi sestrinski odnos. „Ali imaš jednom pogađati ko je sigurno plasirao ove gnusne laži umedije i ko je sigurno odgovoran za tvoj pad!" Znao sam iste sekunde da Darreni ja mislimo na istu osobu. Prokleti Benedictt. Ali neka, još uvijek ga neću prijaviti policiji. On i Kupina će se sami uništiti svojim velikim ambicijama. To će biti njihovo uništenje. Dvije muhe jednim udarcem. „Imam Darren za tebe jednu molbu. Trebaš upravo sada na tri računa da uplatiš po tri miliona funti, i da mi središ dvije avionske karte nazad za Ameriku."

„To je DEVET MILIONA FUNTI, za Boga milog,Russell reci mi ako si otet."

„Darren..je li Russell.."

„Vidiš šta si uradio! Probudio si Aziz. Slušaj Darren,nisam otet. Nikome me nije oteo. Samo uplati sada kada ti ja putem poruke pošaljem žiro račune i sredi mi dvije avionske karte. Ne dolazim sam. Sutra ujutro kada dođem nazad u Ameriku sve ću ti objasniti, A sada me samo poslušaj." A potom sam prekinuo slušalicu. Bacivši peškir na pod, obukao sam odjeću od Kupininog brata, a u džepu sam napisao prsten. Mhmm ovo će mi dobro poslužiti za jednu kratku predstavu, a zatim sam nju potražio.

Dole u dnevnom boravku gdje sam ja sjedio, bila je ona i još jedna mlada djevojka. Zaista pored Kupine, ova je bila primejer prave ženske ljepote. „Rouzele došao si. Da te upoznam ovo je moja najbolja drugarica Vesela." Pružio sam svoju ruku u znak našeg upoznavanja. A onda sam se sjetio. Koja je ovo slučajnost. Pa to je ista ona djevojka koja je pričala sa mojim mlađim bratom na maskenbalu. Istina, ona je bila na onim snimcima koje smo onaj dan, nas trojica u mojoj kancelariji gledali. Eh Carl, svakako ću ti morati prenijeti njene pozdrave. „Russell drago mi je, što vas ovako lično upoznajem. Vaš brat Carl mi je pravio divno društvo na Vašoj zabavi." A potom se slatko nasmijala.

„Isto mogu dakažem u njegovo ime, jer kako iz pouzdanih informacija znam ne prestaje da o Vama i Vašoj ljepoti priča." Osvrnuo sam se na Kupinu koja je stajala pored nas i samo se kiselo nasmijala. „Kupina da li možeš na ovaj broj da napišeš one brojeve?" Zna da misli na žiro račune, a potom je otišla do svoje sobe. Vesela i ja smo sjedili, nije niko pričao mada sam znao čim je postala malčice nervozna da i ona se sjeća da je Kupina razbila moje eksponate. Ali niko od nas dvoje na glas nije rekao. Malo pred samu veče dok je i njena porodica bila na okupu kao i Vesela, pozdravili smo se sa njima. Njen brat je bio vidno zadovoljan što mu sestra konačno odlazi iz kuće i što im je na računu uplaćen novac.

Jedino kome je zaista bilo stalo do Kupininog odlaska i ko je iskreno plakao zbog toga bila je njena drugarica. Obećavši da će je zvati svaki dan, napustili smo njihovu kuću. Sjeli smo u taxi i Kupina je rekla adresu njihovog aerodroma. Vozili smo se u tišini a ja sam s vremena na vrijeme bacao pogled prema njoj, koja je na licu imala veliki osmjeh. Nije gledala u mene, gledala je kroz prozor pa sam predpostavio da je srećna što odlazi iz ovog mjesta. Kada nas je taxi ostavio, izvadila je svoj kofer i platila taxisti. Noć je pala a nebo je bilo obasjano zvijezdama.

Spustio sam se na jedno koljeno ispred nje. „Rouzele šta to radiš? Ustani, neko nas može vidjeti.." Kupina je pokušla da me podigne na noge ali ja nisam odustajao. „Ne idemo u Ameriku dok ne pristaneš zvanično da ćeš biti moja vjerenica." Iz džepa sam izvukao prsten, koji sam danas napipao o džepu. Mislim da će njen brat Nebojša biti vidno razočaran što sam pored njegovih hlača i majice dobio baš one hlače u kome se nalazio ovaj prsten. Predpostavljam da ga je negdje ukrao. Ali to sada više nije moja briga. Uzeo sam njenu ruku i bez riječi navukao prsten na njeni četvrti prst. „Eto, predpostavljam da to znači DA." Ustao sam dok je ona posmatrala prsten. Bez uvoda sam svoje usne spustio na njene. Njeni teški kapci su se zatvorili. I dalje se smješila dok je svojim prstima provlačila prste kroz moju razbarušenu kosu od vjetra. Ovog puta nisam mogao biti strpljiv. Svjestan sam da je ovo naš prvi poljubac.

Usne su joj bile ispucale, ali to me nije sprečavalo da je zubima puvučem prema svojoj unutrašnjosti. Rukama sam gnječio njenu zadnjicu dok je moj jezik harao po njenim ustima.Još više me sebi privlačila i tiho stenjala moje ime. I dalje sam bio njen Rouzel. Drugu ruku sam spustio na njene grudi da bi ih gnječio. „Stani.." Nešto je rekla ali nisam obraćao pažnju na nju. Htio sam ovog časa i iste sekunde da budem u njoj.  Poljubac je bio vreo i halapljiv. Bilo je u njemu bola i užitka. Baš kao što sam želio da bude. Opirala se, da bi kasnije i sama bila svjesna da je izgubila bitku protiv mene.

💫Lažna ili možda prava vjeridba?🙈🤔💫