Zario je zube u njenu donju usnu i čuo kako je tiho zaječala.

Nije je želio. Izgarao je od želje za njom. Uvjeravao je sebe da nije zbog njenih usana odbio večerašnju ponudu u krevetu od Lu. Kupina mu se čak i nije dopadala. Bio je očaran njom. Mislio je da je luda. I sve više bio je uvjeren u to. Misli o kratkoj zabavi i osveti da je još koji put ukaže kako joj nije mjesto ovdje i kako će je njeni veliki snovi ponovo iznevjeriti, o tome da je ponovo natjera na suze, sasvim su ga napustili dok se sve više i dublje predavao ovom poljubcu. Bio je prelijep, sladak i drhtav, baš onakav kakav je zamišljao sa njom.

Do njegovog mozga doprla je ideja da mu se svim srcem predala. On je bio vrlo iskusan muškarac, koji je jasno prepoznao sve njene znakove. Nije bio ni glup, ni naivan. Osjetio je to svaki njenim nevinim drhtajem, a da nije morala zbog toga ni riječ da progovori. Obavila je još više svoje ruke oko mene, spremna da mi se preda potpuno. Nešto se počelo dešavati u Russellovom srcu, Pored neke neobjašnjene strasti i požude, jasno je osjećao da se u njenom društvu osjeća srećno. To je bilo suludo. Nikad nije bio tip osobe koji je samo uživao u sadašnjem trenutku, ne misleći na budućnost. Njemu je budućnost bila važnija od sadašnjosti.

Međutim, sada je mislio samo da je grli i još više ljubi. I da je lagano proba, pomalo. Da istražije njeno tijelo, svaku krivinu, da otkrije po koji mladež ako ga ima. To je bilo čisto ludilo. I sam je znao to, čak šta više plašio se toga, i kada je sebi još više privukao. Tonuo je do samog dna. To neobično erotsko osjećanje natjerao ga da popusti stisak. Morao je da prekine sa tim, i to hladne glave, prije nego šta neobična pojava u srcu postane suviše krupna da bi se kontrolisao.

Naglo je odvojio svoje usne od njenih, boreći se da bude odlučan, namjeravajući da je ponovo zeza da je pala pod njegov uticaj i poljubce. Ako mu se bude osmjehnula, umjesto da mu uzvrati istom mjerom, znao je, biće na koljenima. Znao je da je trebalo da joj kaže da dogovor više ne važi, da pakuje stvari i ode. Ali nije mogao. Koliko god da je govorio sebi da želi da ona nestane iz njegovog života, nije mogao da kaže da ide.

"Rouzele'', previše uzbuđena od razornog poljubca, prislonila je ruku na njegov obraz, ''cijeli svemir iznad tvoje glave mi se upravo vrti, pogledaj kako ti soba magično izgleda, a tek planete i Sunčev sistem, nikada nisam imala priliku da nešto ovako vidim.'' Riječi su mu zastale u grlu. Nije poznavao niti jednu ženu, koja je bila iskrenija i kojoj je svakako moja soba bila zanimljiva nego moji dodiri. Kao da su prethodni trenuci bili sasvim obični, pustio je potpuno iz naručja. Ustao je sa kreveta, želio je samo otići i pustiti hladnu vodu na sebe. To mu je bilo prijeko potrebno da se na duže vrijeme osvjesti od nepoznatih osjećanja koja je u njemu budila.

''Mislim da nam prolazna afera poput bezazlenih poljubaca i dodira nije potrebna, barem nije potrebna meni, s obzirom na dogovor koji imamo. U javnost ćemo glumiti ludo zaljubljeni par, a dok smo nasamo i dalje ćemo biti stranci. Ti ćeš se posvetiti učenju engleskog jezika i snimanjem dokumentaraca a ja ću slobodno vrijeme provoditi u kancelariju u bazi The universe and love ili u svemiru. Previše sam izgubio vremena baveći se sa tobom.'' Čuvši ove riječi, Kupina je preblijedila, a njemu je bilo jasno da je otišao isuviše predaleko, žureći da se zaštiti.

''Kupina, nisam mislio tako kako je zvučalo.''

'' Nema veze. Sve razumijem. Hvala ti što si nas oboje podsjetio na naš dogovor.'' Hladno mi je rekla, ali bio sam svjestan da su je moje riječi zaboljele. ''Kupina, slušaj..''

''Ne, radije ne bih.'' Kada mu se osmjehnula shvatio je da njen osmjeh bio iskren. ''Nisu mi potrebna još dodatna objašnjena Rouzele. Ja bih trebalo tebi da se izvinem što sam se toliko zanijela i zaboravila na neke stvari. Sada kada smo sami da li bi mogla da te zamolim da mi ustupiš jednu najmanju sobu koju imaš u ovoj vili od kuće. Želim kao što si i sam rekao da se posvetim svojim tvrđavama i učenju, a za to će mi biti potreban mir.'' Smirena, Kupina je iznjela svoje želje.

''Dođavola, meni ne treba izvinjenje. Obadvoje smo učestvovali u ovome i obadvoje smo krivi. A sada ćemo na to zaboraviti. Što se tiče tvoje sobe, to se da riješiti. Vrlo rado ću ti ustupiti baš takvu sobu koju tražiš.'' Sama činjenica da je ona prva spomenula razdvojene sobe u ovakvoj situaciji je bila prihvatljiva. Zanemareći košulju koja je bila bačena na podu, došao je do ormara i počeo da odmicati od zida. Čuo je njenekorake kako mu se približavaju, ali je zanemario. Bio je vidno zadovoljan kada su se vrata ukazala. ''Šta je to?" Iznenađeno je upitala.

''Ovo će biti tvoja soba. Ovdje sam par puta boravio, ali je sve u najboljem redu. To je bila moja mala kancelarija. Tu sam kao školarac crtao prve zvijezde i planete, tu sam učio o Sunčevom sistemu i Mliječnom putu, ali kako sam brzo rastao i moje znanje se širio, ova soba mi nije bile potrebna pa sam se preselio u sobu pored.'' Naše ruke su u istom trenutku dotaknule bravu, osjetio sam njen dodir ponovo. Nismo ništa rekli, pustio sam da prva ona uđe a ja sam izmakeo svoje prste.

''Ali kako to da imaš dvije sobe u jednoj? Ne djeluje mi potpuno logično?'' Bila je zbunjena, a ja sam očima preletio po sobi i uvidio da je zaista sve bilo u najboljem redu. Imala je moj krevet, radni sto, omanji ormar. Kupatilo je mogla moje da koristi. ''Zapravo ovo je bilo itekako logično prije nekoliko vijekova. Istina možda je naša kuća najbogatija vila u okolini, ali u 18. vijeku bila je omanja kuća, gdje su je moji preci gradili iznova i iznova. Po očevim pričama bračni bar kada bi se vjenčao, glava kuće, u oovm slučaju moji pradjedovi i prastričevi bi dobijali veće sobe i tu bi sami boravili osim, znaš i sama, bračnih dužnosti, onda bi dolazili u ove manje sobe koje su pripadale njegovim ženama, a dijelio bih jedan zid.'' Nije bilo razloga da ovo krije od nje, i natjerao se da se osmjehne.

''Soba je zaista predivna. Mnogo mi se dopada.'' Sjela je na krevet.

Dok je Russell stajao pred vratima, sam sebe je tjerao da napusti i da se nazad vrati u svoju sobu. ''Budi spremna u šesnaest časova, tada ćemo sići dole i reći ćemo da smo zaručeni i tada ću predložiti Aziz da te primi u svoj tim snimanja. Nisam želio da to kažem dok je...''

''Dok je tvoja drugarica Lu bila prisutna.'' Nadmeno je završila moju rečenicu.

''Da, dok je moja koleginica Lu, koja je takođe astronaut kao i ja, bila prisutna, nisam je želio da prisustvuje porodičnom razgovoru. Pa lažna vjerenice poželi nam sreću za večeras.''

''Poznata sam po tome, da sreću tako lako otjeram od sebe.'' Samo to sam čuo od nje, dok sam zatvarao vrata koja su nas dijelila. Ormar sam odgurao od vrata i približio ga prozorima. Potom sam odjurio u kupatilo, i pustio hladnu vodu da ispere moje grešne misli koje imam, a šta bi tek sve joj radio u mom krevetu.

********

Neko je sjedio na krevetu. Kroz san je osjetio udubljenje a potom da ga neko doziva iz sna. Otvorio oči, a lik Aziz je ispunio njegov prostor. ''Hej Russell probudi se, imaš posjetu. Neko je došao da ti poželi dobrodošlicu i da vidi kako si.'' Zadnje što se sjećao, bilo je da istuširao a potom umoran s ogrnutim peškirom bacio na svoj krevet. Pogledao je na zidni sati vidio da je skoro petnaest časova i trideset minuta. ''Ne želim nikoga da vidim, hoću da spavam.'' Stavio je jastuk preko lica. Aziz se sestrinski nasmijala, pa me potom opet prodrmala. ''Ajde spavat ćeš večeras, Benedikt Haseel te čeka dole s Carlom, on mu pravi društvo.'' Na pomen njegovog neprijatalja, Russell je naglo otvorio oči. Zar taj kučkin sin nimalo nema dostojanstva?

''Reci mu da dolazim za par trenutaka, dok se obučem.''

''Rekla sam mu to, dok sam sjedila sa njima, a gdje je Kupina došla sam da budem sa njom. Mnogo mi je draga i prijatna osoba. I željela bi da budemo jako dobre drugarice.'' Russell je znao da njega sestra svaku osobu smatra dobrom i poštenom, ali svijet nije bio takav. "Ona je u mojoj sobi, odmara se od puta. Večeras ima da vam saopštim nešto važno a tiče se Kupine i mene.'' Đavolasto namignuvši, Aziz je otišla do Kupine a ja sam se brzo obukao i sišao da vidim svog starog najboljeg neprijatelja.

''Oo Russell stigao si.'' Carl je taman sipao konjak u čaše i jednu pružio Benediktu koji je sjedio zavaljen u fotelji. Russell je vrlo dobro poznavao osobe poput Benedikta, jer su bile ono što je narod znao da kaže gajiš guju u njedrima. Samo što je Benedikt pored zmije bio i odličan kameleon. Znao se prilagoditi svakoj situaciji, i znao se iz svakog problema vrlo lako izvući. Oba muškarca su se odmjeravala, nesvjesni Carla. ''Russell, prijatelju čuo sam šta ti se dogodilo. Nadam se da je s tobom i letjelicom sve u najboljem redu?'' Benedikt Haseel je takođe bio ugledni astronaut koji je više puta odlazio u misije i koje je zbog njih dobijao brojna priznanja i pohvale. Ali nikada nije uspio da postigne da na planetu Zemlju donese zvijezde i zbog te zavisti i ogorčenosti nije podnosio Russella, koji je bio ubjeđen da je baš Hasell bio odgovoran za sam kvar.

''Kao što vidiš, prijatelju, živ i zdrav sam i spremam se za sledeću misiju. Još jedna zvijezda čeka da bude donešena i da ja budem baš zaslužan za to.'' Nije odolio, a da ga ne pecne u njegovu bolnu ranu. A to je i zaslužio, niko Russella nije mogao ubjediti da osoba koja je sjedila ispred njega nije bila odgovorna za njegovu smrt. Benedikt je htio nešto da izusti, ali u sobu su upale Aziz i Kupina. Sva pažnja bila je upućena prema mojoj zvjezdici. Carl joj se bratski nasmješi. Kupina je na sebi imala cvjetnu košulju koju je upakovala u crne hlače. Izgledala je divno, ali primjetio sam da je do sada nikako nije vidio ni u šorcu, ni u suknji, ni u čemu kratkom.

''Aziz, zar nam nećeš predstaviti svoju ljupku drugaricu? Sjećao bi se da sam upoznao ovakav primjer ženske ljepote, pravi je dragulj.'' Benedikt je džentlmenski ustao, i naklonio se ispred njih. Kupina je prvo pogledala Russella, a potom nesvjesna bilo koje riječi prijateljski pružila ruku. Ali Haseel je iskoristio priliku i poljubio je u ruke. Neka ljutnja je zaposjela Russellovo tijelo, bilo je teško objasniti šta mu se to događa.

''Ovo je Kupina Vukičević, zapravo je bratova drugarica ali postala je i moja.'' Prijateljski, Aziz zagrli Kupinu.

''O Carl, nemoj mi reći da je ovo tvoja djevojka?'' Benedikt je podigao obrve.

''A ne, to je Russellova heroina. Ona ga je zapravo pronašla kada se sve to desilo oko pada i ona ga je jedina pronašla.'' Carl je iskreno rekao.

Benedikt je uzviknu. ''Oh.''

''Baš tako, ona je moja... ona me spasila.'' Russell je sam sebe ispravio.

''Zaista, Kupina kako neobično ime. Ako smijem da znam odakle ste? Vaše ime mi govori da niste odavde.'' I dalje nije ispuštao njenu ruku, što je Russella dovodilo do granice ljutnje i...ljubomore.

''Kao što si sam rekao nije odavde i zato ne zna engleski jezik. Iz Evrope je, i razumije samo srpski jezik. Ali ja znam samo par riječi da kažem na tom jeziku.'' Aziz je prva odgovorila.

''A znači tako. Pa Kupina mogu da Vam kažem da i ja znam taj jezik. U društvu sam poznati poliglota baš kao i moj prijatelj Russell, i mogu da Vam pravim društvo dok ste na odmoru u Americi. Vrlo rado ću sebi dati to dopuštenje i ponudit ću se da budem Vaš vodič dok upoznajete naše gradove. Obavezno morate da probate svu našu hranu, a ja ću u Vaše ime da naručim ali na engleskom.'' Svoju rečenicu, Benedikt je završio na srpskom jeziku, što je na Kupininom licu izazvalo veliki osmjeh.

''Nemaš to dopuštenje Benedikte, jer je Kupina moja vjerenica i mi ćemo se vjenčati. Ako će joj neko praviti društvo i biti njen vodič, to svakako nećeš biti ti, nego ja.'' Russell je ovo rekao na engleskom a potom na srpskom jeziku. Tako da je iznenadio sve prisutne u prostoriji, a ponajviše Kupinu i sebe. Gledali su jedno drugo u oči kao da niko ne postoji, osjećanja koja su osjećali možda su mogli sakriti, ali ih nisu mogli zabraniti da ih osjećaju u svakom dijelu svog srca.

💫Hvala vam na 2K pregleda💫