Alyna

Gledam u plavokosog dečka koji se tijelom oslanja između mojih nogu. Gleda me poput predatora dok ja teško uzdišem osjećajući napetost duboko u sebi. Neopisivo sam ponosna na činjenicu da me želi jednako koliko i ja njega. Prislanja usne na moj vrat ostavljajući željne poljupce i stežući moju bujnu kosu u svojoj šaci.
Dah mi gori dok me neumorno siše po vratu.

Licem putuje niže, spušta se do mojih koljena preda mnom. Svojom hladnom rukom ukrašenom raskošnim srebrom mi povuče crnu suknju prema gore otkrivajući čipkasto donje rublje.

"Znaš što?" Odmakne ruke kada primjeti da mi tijelo nenormalno podrhtava od njegovih dodira. "Ti si samo kučka. Upozorio sam te za ponašanje i posljedice, no očito si previše glupa, Enols." Prošaptao mi je na uho. "Ili možda priželjkuješ sve ovo? " Njegove oči su se zaljepile za moje dok je gledao svaki moj treptaj.

"Ni u snu, Malfoy." Usne mi se izviju u zlobni smiješak promatrajući njegov zgroženi izraz lica.
"Onda odlazim." Prije nego što se uspije maknuti s mene, moja hladna ruka se sjedini s njegovim ramenom zadržavajući ga na mjestu.

"Jebote, ne mogu vjerovati da si stvarno mislila da bi pokušao nešto s tobom, Alyna." Moje ime klizne s tolikom gadošću iz njegovih usta da nisam više sigurna želim li da me dira. On kao da pročita moje misli. Sklanja moju hladnu ruku te se ustane s mog kreveta ostavljajući me polegnutu. Glavu zabacim u jastuk nakon što budem sigurna da je otišao.

Ovo je bio test koji sam sa sigurnošću pala.

-

"Draco je definitivno nešto posebno." Začujem poznati glas crnokose djevojke dok izlazim u hladni hodnik Hogwartsa nakon neprospavane noći.
"Pansy." Opomene ju meni nepoznata djevojka kojoj je prepričavala, pretpostavljam, svoje fantazije.

"Gubi se." Zaprijetim djevojci koja još uvijek drži pognutu glavu. Nakon što nestane između debelih zidova pogled vratim na Pansy.
"Što to znači?" Pogledavam u njezino ozbiljno lice.

"Što?" Uvlači dim cigarete, dok mi drsko odgovara.
"Ne pravi se glupa. Spomenula si ga." Obuhvatim joj zglob natjeravajući ju da vrisne i ispusti cigaretu koja je stvarala odvratni smrad u okruženju.

"Što misliš da radiš?" Otrgne se iz mog stiska te procijedi kroz zube. "Što ti imaš s njim Alyna?" Srce mi na trenutak poskoči. U tome i je problem. Nemam ništa s njim.

"Isto pitanje ja tebi postavljam. Imaš dečka Pansy."

"Ucjenjuješ me?" Nakrivi obrve cinično se osmijehnuvši.
"Pobogu, samo sam pitala što imaš s Malfoyjem." Raširim oči u nevjerici.
"Nije tvoja briga, gledaj svoja posla." Bijesno mi odgovori, dok ja proklinjem njega. Oni su zasigurno imali prošlost iza sebe. Moram što prije saznati što je u pitanju.

"Uostalom, što to tebe brine?" Ponovno se oglasi. "Niste valjda--" Rečenicu prekine gromoglasnim smijehom.

"Nešto smiješno?" Oštrim tonom joj odvratim.
"Oprosti draga, ali moram biti iskrena s tobom, ipak si mi sestrična. Malfoy te ne bih ni pogledao. Znam njegov ukus, žao mi je ali ti ne pripadaš njima." I sama je znala da laže. Nije mi uopće uvrijedila ego. Štoviše, potaknula me na daljnju igru.

Nakon što se proguram među monoštvom učenika u dvorani, pogled mi zapadne na prazno mjesto pored njega.
"Što misliš da radiš?" Grubo me upita nakon što spustim stražnjicu na klupu do njega.

"Sjedam." Slegnem ramenima iznoseći činjenicu. "Mjesto je zauzeto." Poklopi me sekundu poslije.

"Ja ne vidim nikoga, stoga ne vidim ni preveliki problem." Zakrenem se okolo tupim pogledom gledajući u prazna mjesta.
"Vidim da skupljaš bodove." Njegovi prsti se urezuju u kožu mog bedra.
"Bodove?" Zagrizem usnicu kada postanem svjesna što želi poručiti.

"Za kaznu."

"Ne nadaj se previše. Misliš da ću ti dopustiti ponovno poigravanje? Nađi nekog sebi ravnog." Zadovoljni smiješak mi zaigra usnama dok pogledavam prema dečku za stolom hufflepaffa. Prisjestim se da je i jučer ovako zurio u mene.

"U pravu si. Vjeruj mi da ne znam što mi je došlo u glavu onog trenutka. Mučno mi je samo kada se sjetim događaja od sinoć." Odvratim pogled na Malfoya čiji mi dah grije uho.
"Mrzim te." Promrsim postajući svjesna da nas ljudi okolo promatraju.

"Onda mrziš i sebe. Ja i ti smo isti." Tim riječima napusti moje okruženje.

"Danas je baš predivno započelo." Promrmljam dok grabim krišku kruha. "Hoćeš?" Nott preko puta mene ponudi vrč soka.
"Odjebi." Pogledam ga skupljenih obrva nakon što promrsim. Osmijeh mu isparava s lica.

"Enols, ideš u onaj obilazak Durmstranga?" Oglasi se meni nepoznata djevojka pored. Zgrozim se na sami spomen Durmstranga.

"Kakav Durmstrang?"

"Nisi čula ravnateljev govor?" Srce mi preskače dok pogledavam veselu plavušu.
"O čemu ti?" Progovaram suhog grla.

"Ovaj vikend smo pozvani u drugu školu kao gosti." Objasni mi kao da ne vjeruje što sam propustila. Pomislim da je i bolje da sam propustila govor inače bi se srušila.

"To je nemoguće." Odmahnjujem glavom lijevo desno. "Ne želim natrag." Povičem ustajući se sa mjesta. Privučem par pogleda na sebe dok žurnim koracima pokušavam doći do izlaza.

"Alyna?" Zabijem se u čvrsta prsa. Kada se susretnem s njegovim sivim očima koje me nenormalno podsjećaju na nekoga koga sam prije voljela, suze mi zaprijete licu. "Napravi još jedan korak i požalit ćeš za sve učinjeno." On progovara nakon što se udaljim od njega. Na trenutak zastajem, no kada shvatim da nas monoštvo promatra, zakoračim u hladan hodnik.

"Slušat ćeš--" Nakon što me povuče prema hladnoj površini debelog zida, biva prekinut mojim jecajem.

Bila sam slomljena.

"Plačeš?" Promatra svaku crtu mog uplakanog lica. Svaki skriveni detalj mu upada u oko.

"Pusti me!" Povičem bijesno na što on popusti stisak. "Samo me pusti." Povučem se prema svojoj sobi ostavljajući Draca potpuno zbunjenim.

Nisam trebala pokazati slabost.

Vrata sobe udaraju tolikom jačinom da tresu debele zidove Hogwartsa.
"Alyna što se događa?" Zabrinuta Pansy koja mi je danas digla živac, brzo se ustaje sa kreveta na kojem je pažljivo čitala lekcije za sutrašnju nastavu te mi priđe ubrzanim koracima.
"Durmstrang." Jedna riječ je bila dovoljna da joj dam doznanja što je u pitanju. "Ne želim tamo." Obje smo znali kakav pakao sam prošla tamo.

"Već si čula vijest?"

"Ti si znala."

"Da, planirala sam ti reći." Nervozno se osmijehne dok prstima briše moje uplakano lice.
"Alyna nećeš ići tamo. Neću to dopustiti." Znam da me pokušava utješiti, no to je nemoguće jer znam da ne mogu izbjeći izlet.

"Što ako ih vidim ponovno?" Prisjetim se događaja koji me je uništio. Dan o kojem ne želim pomisliti, a kamoli pričati. "Ovog puta će oni mene--"

"Dušo smiri se." Njezine hladne ruke miluju moje lice."Nećemo dopustiti to." Tiho šapće spuštajući glavu uz moju.

Nakon što sam se oporavila i došla k sebi od zastrašujuće vijesti, odlučila sam prošetati uz crno jezero kako bih razbistrila misli.
Ne mogu vjerovati da sam toliko glupa. Plakala sam pred njim. Nisam trebala pokazati svoju slabu stranu. Bude li Malfoy saznao za to, sigurna sam da bi me ucjenjivao do kraja života. Ne mogu mu dopustiti da upravlja mojim mislima i osjećajima.

Kao da mi se uvukao pod kožu.

"Ne misliš li da je opasno šetati se sama ovako kasno?" Zastajem kada ugledam podosta visku siluetu muškarca ispred sebe.

"Tebi je ovo vrijeme kasno?" Moja uzbuđenost i nagon da upadnem u nevolju mi nedaju mira.

"Hrabra si, moram priznati." Iz sjene izađe dečko koji mi je odvraćao pažnju u velikoj dvorani za hufflepaffskim stolom. Smeđa kosa mu je savršeno pristajala kao i krupne oči koje su mu krasile izraženo lice.

"To mi je u krvi." Odmjerim njegovo čvrsto tijelo. Djeluje mi kao netko tko zna što želi. "Nego, što ti radiš ovdje?"

"Čudno je što se stalno susrećemo, zar ne?" On oblizuje usnicu dok mi prilazi.
"Pomislila bih da me pratiš." Slegnem ramenima odgovarajući na njegovo pitanje.

"Nisam toliki luđak." Nasmije se onako iz srca. "Cedric Diggory." Pruža mi ruku koju krase dugački prsti.
"Alyna Enols." Uzvraćam blago ju tresući čvrstim stiskom.

"Trebamo poći prije nego što te Snape uhvati." Pogled skrene daleko u oblake gledajući u tamu koja ih je prekrivala.
"Otpratiš me?" Pogledam ga ispod trepavica. Volim što svi padaju na ovo. Bez riječi me počne slijediti puteljkom kojim sam došla.

Ulazimo u posljednji hodnik iza kojih se krije slytherinska prostorija.
"Što kažeš sutra u ovo doba? Samo ti i ja." Okrećem se prema njemu upućivajući mu riječi od kojih se zbuni. Slatkiš nije naviknuo na ovo, ali izgleda mi kao netko tko zna sa djevojkama. Netko kome to ide od ruke.

"Diggory." Duboki ton glasa koji dopire iza nas ga spriječi u namjeri da pohita glavom prema meni.
"Malfoy." On preokrene očima prije nego što se okrene prema pravcu u kojem je stajao Draco. Bio je predivno dotjeran moram priznati. Crno odijelo je savršeno krasilo njegovo visoko tijelo.

"Od kad si prešao u Slytherin? Propustio sam nešto?" Cinično se osmijehne prilazeći nam. Na Cedricovom licu je vidljivo da je uplašen poput nekakve djevojke. Nije onakav kakvim se čini, no mogao bih poslužiti za nešto.

"Ja sam ga pozvala." Križam ruke na prsima nakon što se suprotstavim plavokosom dečku ispred nas.
"Nisam ni pomislio da netko drugi pravi sranja." Obliže usnicu stavljajući ruke u džepove crnih hlača. Malo je reći da bijes isijava iz njegovih očiju.

"Ispričaj nas, ja i Alyna moramo učiti. Obećao sam joj pokazati lekciju od jučer." Pogledam u Cedrica koji je zbunjen njegovim riječima jednako koliko i ja.

Lekciju od jučer.

Gotova sam.

-

"Prestani mi se mješati u život." Promrsim vidno uzrujana. Prsti njegove ruke se zariju u moju kožu dok me nemilosrdno povlači za sobom u slytherinsku prostoriju.

"Dodirivao te?" On kao munjen opusti stisak te krene svojim prodornim, sivim očima promatrati moje.
"Odgovori mi. Je li te dirao?" Grabi moju bradu u svoju čvrstu šaku prstima ispunjenim srebrnim metalom.

"Što i da me je dotaknuo?" Automatski zagrizem usnu kada shvatim kako se bori za kisik."Nisi valjda ljubomoran Draco?" Lako se naživcira kada ga netko dozove imenom. Nisam sigurna zašto sam uporno izazivala. Možda sam samo ponovno htjela vidjeti njegovu divljačku stranu i okusiti nešto više.

"Znam što pokušavaš Alyna." Pročitao me je kao knjigu. Prokletnik je od prije znao svaki moj korak, no začudilo me kako ne zna za priču o Durmstrangu. Da zna, odavno bih me povrijedio i iskoristio sve u svađama.
"Ako ga još samo jednom vidim u tvojoj blizini---" Zastaje. Kao da gleda kroz mene dok smišlja sljedeće riječi.

"Prenesi mu moje pozdrave i reci da se sjeti Elner." Dah mi zastaje kada izgovori njezino ime. Prisjetim se kako sam u Durmstrangu svako malo čitala Dnevni prorok i događaje u ostalim čarobnjačkim školama. Naslov koji sam pročitala jedno jutro me je blago šokirao, cijeli svijet je brujio o događaju u Hogwartsu i članku u čarobnjačkim novinama. Nije valjda spreman i Cedricu priuštiti takvu što?

Sin poznatog zaposlenika Ministarsva Magije - Luciusa Malfoya, danas je dospio u sukob sa dečkom protivničkog doma Hogwartsa. Prema podacima koje smo sakupili od ostalih učenika, dvojica mladića su se potukli nakon utakmice kvidiča. Razlog je još uvijek nepoznat, no mnogi sumnjaju na ljubavne probleme. Gryffindorac koji se trenutno bori za život ne može dati izjavu, dok gospodin Malfoy odbija da se njegov sin pokaže javnosti.

Bio je to prvi članak koji mi se urezao u pamćenje od toga jutra.

Elner West je djevojka o kojoj bruji čitav čarobnjački svijet. Prva djevojka koja je uspjela očarati srce mladog Malfoya. Zar je mladić štitio djevojku? Što je sljedeće sa dečkom iz doma Gryffindor? Hoće li preživjeti teški napad? Ovo su samo neka od brojnih pitanja koja se povlače već danima. Za sada smo saznali da je djevojka izbačena iz čarobnjačke škole Hogwarts. Za njezin daljni život će se pobrinuti čistokrvni roditelji koji su potjerani i osramoćeni od strane moćne obitelji.

Rita Skeeter

Od toga dana se nije još ništa razriješilo. Dok promatram njegove oči, pomislim kako je možda imao sličnu sudbinu kao i ja. Možda ne spominje moje pogreške jer je svjestan da ću ga ja podsjećati na njegove.

"Tko je Elner?" Shvaćam da je ona bila njegova prva ljubav, a možda i sadašnja. Možda još žali za njom.
Zašto me to povrijeđuje, pobogu?
"Nitko bitan. Spremi stvari za sutra." Skreće pogled u stranu, no primjetim tu iskru u njegovim očima. Iskru žaljenja. Zgrozim se na pomisao da je spreman natjerati me da se vratim tamo.

"Ne idem."

"Nisam ništa pitao." Odmiče se od mene za par koraka te rukama uhvati knjigu sa kožnog naslonjača.

"Ne mogu ići." Nervozno se osvrnem oko sebe kako bih se uvjerila da je slytherinska prostorija potpuno prazna.

On na trenutak samo gleda u mene, a potom mi ponovno priđe te promrsi pored mog uha. "Ne testiraj me. Gubi se gore." Oči mi poprate njegovu glavu koja je gotovo oslonjena na moje rame dok mi dahom grije desnu stranu uha i vrata.

"Draco." Grlo mi se suši kada shvatim da sam gadno pogriješila.
"Malfoy. Ne tjeraj me na nešto što ne želim." Odmahnem glavom te popratim kako odmakne glavu od moje tek toliko da može bolje promotriti moj izraz lica.

"Što skrivaš?" Suzi oči čekajući moj odgovor. Nisam bila spremna reći mu sve. On nije osoba kojoj se može reći bilo kakva privatna stvar, stoga odlučim igrati drugačijim pravilima.

"Ne želim se vratiti tamo. Postat ću depresivna ukoliko se prisjetim starih uspomena." Zatrepćem dugim trepavicama njemu pred nosom. Zarumenim se kada mu se usna trzne u trenutku kada napravi zgroženi izraz lica. Onaj koji me je najviše privlačio. "Možda se odlučim vratiti, ali ti ne bih dozvolio to. Zar ne?" Prstima dotaknem rub njegove crne košulje te ga privučem k sebi. On bez pogovora korakne naprijed, no zaustavlja se na mjestu. Spuštam ruke prema dolje, sve do crnog remena koji je bio dobro zategnut.

"Zbilja testiraš moje strpljenje Enols." Prevrnem očima kada shvatim da moj plan ne pali. "Gubi se gore. Spremi jebene stvari i dođi do moje sobe." Grabi zglobove mojih ruku te ih sklanja sa njegovog tijela. Duboko udahnem postajući svjesna da sam primorana ići.

"Zašto?"

"Još jedna riječ i neću imati milosti." Gledam kako korača prema stubama noseći knjigu u rukama. Pređem rukama kroz dugu kosu te se napokon odvažim otići prema smjeru ženskih spavaonica.

Nakon što s velikom mukom i grčem u želucu spremim stvari u drveni kovčeg koji ostavim pored kreveta, ulazim u kupaonicu koja se nalazila u sklopu sobe. U odrazu ogledala primjetim kako su mi vidljivi podočnjaci od prethodne neprospavane noći zbog razmišljanja o Durmstrangu. Prebacim kosu na leđa te se natjeram na usne staviti sjajilo okusa naranče. Primjetim kako na sebi nosim odjeću od jutros, stoga se odlučim presvući u nešto udobnije. Poravnam crnu haljinu koja mi je sezala sve do ispod koljena, na noge navučem crne cipele te stavim špric parfema vanilije.

Brzinski koračam hladnim hodnikom sve do muških spavaonica. Usput se okrećem oko sebe u nadi da me nitko nije primjetio s obzirom da je na drvenom satu otkucavala ponoć.
Pokucam na drvena vrata te nakon jednog uđi zakoračim u veoma ugodnu i toplu prostoriju.

Zadržim pogled na ulaštenom krevetu prekrivenom crnom posteljom, potom mi za oko zapadne pogled koji je bio vidljiv kroz ogromni prozor pred kojim je stajao on.

"Došla si." Ne znam zašto je toliko iznenađen mojom pojavom. Osjećala sam veliku nervozu jer sam po prvi put koračala njegovom sobom.
"Kao da sam imala izbora." Križam ruke udišući miris mente čija se aroma širila prostranom sobom. Pomislim kako se namirisao previše samo kako bih meni napakostio. No nije mogao biti toliko siguran da sam slaba na taj parfem. Nije mogao.

"Pazi na ponašanje inače ćeš noćas spavati na podu." Kopira moje pokrete ruku te napravi isto. Zbunim se na njegove sigurne riječi.

"Imam krevet." Nadignem obrvu.

"Spavaš ovdje dušo." Vražji osmijeh zaigra njegovim usnama nakon što mi priopći ne toliko loše vijesti. Odlučim ostati mirna jer mi na kraju dana ne treba još jedna svađa. Zagledam se kroz prozor prema ogromnom dvorištu Hogwartsa kojim učenici danju žurno koračaju. Ovog puta je sve mračno, obasjava ga samo svjetlost sa neba.
Oslonim glavu na njegovo rame. On na trenutak prestane disati, no ubrzo prihvati moje namjere. Bila sam previše umorna od ovog dana, žudjela sam za toplom posteljom i udobnim krevetom, toliko jako da nisam ni primjetila kako mi glava klizi sa njegovog ramena.

"Vraćam se brzo. Raskomoti se i lezi u krevet." On se trgne sa mjesta te krene prema kupaonici. Bez pogovora se približim ogromnom krevetu koji je zauzimao gotovo cijelu prostranu prostoriju. Spustim glavu na crnu tkaninu te se ponadam kako ću zaspati.

Zvuk kapljica vode i glasni uzdasi me natjeraju da odvojim glavu od jastučnice i podignem u sjedeći položaj. Teško progutam postajući svjesna što upravo slušam. Rukama prekrijem uši te u odrazu stakla na prozoru ugledam kako se previše rumenim. Nikada u životu nisam osjećala ovakvu nelagodu koja se trenutno nakupljala u meni.
Nedugo nakon što ponovno legnem, začujem kako su tupi zvukovi vode prestali, ugledam mušku siluetu na pragu vrata kupaonice. Nakon što ugasi svjetlo, prepoznam da mi je u blizini tek kada prejaka aroma mente zaokupi okolinu.

"Spavaš?" Trgnem se kada dodirne moje rame koje je prekrivala crna, debela haljina koju nisam skinula sa sebe.
"Ne spavam, razmišljam." Tiho prozborim gledajući kako mogu raspoznati da je na mojoj strani kreveta jer su se moje oči za ovih par sekundi već naviknule na tamu.
Nedugo nakon toga osjetim udubljenje na drugoj strani kreveta, a potom i ruke na struku.

"Laku noć Alyna." Iako mi nije jasno zašto je zahtjevao da spavam ovdje nakon brojnih svađa i nesuglasica među nama, bila sam zadovoljna što spavam u udobnom krevetu.

"Noć'." Tiho odvratim zaklapajući oči.

"Misliš da ne znam da se vucaraš uokolo s njim?"

"Zašto mi ne vjeruješ? Što još moram dokazati da napokon povjeruješ da te volim?"

"Droljo."

"Ne čini nam to."

"Neću nama. Tebi ću."

"Ne. Znaš da ne želim to, znaš da nisam spremna."

Nakon jednog vriska koji se prolomio čitavom sobom, u drhtavoj ruci ugledam nož umuljan krvlju dečka ispred.

"Garet!" Uzviknem u trenutku kada mi se leđa odvoje od mirisne postelje.

"Alyna!" Glasno uzvikne glas do mene te nedugo nakon toga osjetim ruke kako me pokušavaju napipati u mraku.

"Što se dogodilo?" Jaka svjetlost osvjetli prostoriju te već idućeg trenutka zabijam glavu u krevet kada shvatim da sam opet imala noćnu moru.

"Želim da prestane. Mora prestati." Rukama čupam kosu sa glave. On me zaustavlja u namjeri da se povrijedim u trenutku kada glasno zavrištim.

"Dovraga, trebam li zvati Pansy. Što da radim Alyna? Moraš mi---" Pređe rukom po mom oznojenom čelu te ju zaustavi na zadnjem dijelu glave.

"Dođi." Prima me u naručje te me čvrstim rukama odigne od kreveta. Povede me putem sobe sve do kupaonice na drugom kraju.

"Pomozi mi. Moraš mi pomoći." Još uvijek nisam svijesna da buncam od straha. Primam njegova čvrsta ramena u trenutku kada zajedno sa mnom uđe u tuš.

"Pomažem Alyna, no moraš i ti meni pomoći. Moraš ostati pri sebi. Možeš li to dušo?" Njegove riječi mi dolaze u glavu tek kada hladna voda počne kliziti mojim toplim tijelom. Sklanja mi zalutale pramenove s lica na što napravim korak unazad sudarajući se sa mokrim pločicama. Desnom rukom primam njegovu ruku te ga privučem k sebi. On pogled spusti između naših tijela te jedim potezom skida moju crnu haljinu koja mi je svojom debljinom stvarala još veću toplinu.

Bez puno razmišljanja spajam naše usne.

Jedino što mi je u ovom trenutku bilo potrebno je da se riješim straha i napetosti. On je bio jedina osoba koja me je u isto vrijeme smirivala i živcirala, no u ovim sekundama sam mu bila beskrajno zahvalna.

Desnu ruku je položio na hladnu površinu pored moje glave, dok mi je drugom mrsio mokru kosu. Jezici su nam plesali prljavi ples u dok su hladne kapljice padale po nama.

-