15. Biću otac / KRAJ

Prošla su dva meseca od veridbe. Adrijan uveliko sprema venčanje. Sa bratom sam se pomirila ali sa roditeljima sam na staklenoj nozi. Evo sedimo svi zajedno i raspravljamo o venčanju. Moji samo udovaljaju Adrijanu, a ja ne mogu da se obuzdam. Sve se trudim da ne puknem ali evo pukla sam....

Ma ne neće mi bidermajer biti od belih ruža i tačka! - Povisila sam glas, ljuta ko ris. Zar kod Adrijana sve mora biti belo?

Ma to je samo biderkajer.... - Rekla je moja majka, a Adrijan je klimnuo glavom. Odjednom nisam više ljuta, nego mi se plače. I evo ga plačem.

Miloše oni mene ne razumeju.... - Govorim dok mu idem u zagrljaj i plačen.

Dobro je lepotice.... - Govori dok me tapše po ramenu.

A uvek je meni govorila da pravim dramu.... - Rekao je tiho, ali sam ga čula.

Šta si rekao?! - Rekla sam prestajući da plačem.

Ništa....

Čula sam te. Ti kako možeš to da mi uradiš. - Uzela sam jastuk i počela sve da ih gađam.

Napolje! Svi napolje! - Govorila sam dok sam ih gađala sad već svime što sam dohvatila.

Adrijane! - Kad su već pobegli preko vrata povikala sam, na šta se on zaustavio.

Poljubac! - Naredila sam te me je poljubio. Okrenula sam se i zatvorila vrata. Jaoo jede mi se nešto slatko....

.  .  .

Dobro sad već paničim. Ovo mi je drugi mesec kako nisam dobila. Noram kod doktora definitivno.

.  .  .

I evo sedim u čekaonici. Kada čujem da prozivaju mene uđem.

Ne znam gde se nalazim kako je doktor lep. Ma šta lep, bruka kako je lep.

Priberi se buljiš. Kada dođem sebi prestavim se. A onda me pregledao.

Pa šta mi je? - Upitam. Malo mi lakne kad mu vidim osmeh, ali opet se malo plašim.

Trudni ste. Čestitam. - O mislim da mi se vrti.

Jeste li dobro.... - Upitam me ali već osećam kako me noge izdaju....

. . .

Adrijan Hill

Ne znam šta se dešava sa Dianom u zadnje vreme ali postala je čudna. Te je srećna, te ljta te plače.... Možda sam požurio sa venčanjem? Možda ona još uvek nije spremna? Dok razmišljam čujem zvono telefona te se javim

U bolnici? Kojoj? - Pokupim na brzinu stvari i izlazim.

Kada dođem do bolnice i kažu mi u kojoj je sobi odlazim do nje. Vidim je kako leži i polako otvara oči.

Jao ala me glava boli. I taj zgodni doktor  fali mu dasna u glavi...

Zgodni? - Nakon što sam to upitao na vrata ulazi doktor. Ala ću ga nalemati.

Vidim da ste se probudili. Napisao sam vam otpusnu listu tako da možete ići.

Hvala - Izignorira me te izađe. Koji uff..  Pomognem Dijani da ustane. Išli smo ćutke do njene kuće.

Tako su već bili svi, vidim po autima ispred. Pa zaustavim Dijanu ovde.

Dijana... - Nisam ni izgovorio rečenicu ona je počela da plače. Privučem je u zagrljaj.

Slušaj ako ne želiš da se venč.... - Prekine me.

Volim te... Jako, jako te volim.... - Ostao sam bez teksta. Toliko dugo je ostavljala ove rečenice da plutaju. Da ću sad i ja da zaplačem.

Adrijane, trudna sam.... - Odvojio sam je od sebe i gledao u oči. Ona je trudna? Uzeo sam je i zavrteo ovo sebe.

Postaću otac... Biću tata! - Vikao sam hodnikom noseći je kao princezu. Svi su izlazili iz stanova da vide šta se dešava ali nije mi bilo bitno. Ona se tako slatko smejala... 

Kad smo ušli u stana svi su nam čestitali. Bitam se da li ću na kraju morati da izazim na kraj sa dve veštice?

. . .

Sećam se kada sam saznao da je Diana trudna. Razmišljao sam šta bi bilo kad bi naša beba bila žensko i kako bi imao dve veštice pored sebe. E pa ljudi moji zajebao sam se. Imam tri veštice pored sebe i sina na putu. Da Diana je nosila bliznakinje i ako ima boga ovaj sin će povući na mene inače sam završio karijeru....

Ma daj dragi samo su te malo našminkale. Ne drami, sad ću ja da popravim - Rekla je dok mi se približavala sa karminom u ruci..

# I evo ga kraj. Ovako lep i kišan dan je pogodan za pisanje. Obožavam da slušam kišu kako pada i pišem. Nadam se da ste uživali u priči. Pogledajte i moje ostale knjige i ostavite koji kom. ❤

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top